Poglavlje VIII

VRISAK SA JUGOISTOČNE KULE
Osvanuo je prvi vikend u Eaglehill-u, pa su djevojke iskoristile to jutro da se bolje naspavaju. Ipak, subota je donijela sa sobom i silne domaće zadaće koje je do kraja vikenda trebalo napisati. Nakon obilnog doručka u trpezariji, učenice prve godine su uzele svoje udžbenike i pošle u biblioteku koja je bila perfektno mjesto za učenje, zahvaljujući velikim stolovima i dodatnoj literaturi. „O Bože koje silne zadaće“, kukala je Kate dok je prebirala po udžbenicima. „Sastav iz teorije magije o nastanku magije, proročanstvo iz divinacija, zatim numerologija, rune, latinski, trave i napici...Zbilja ću da poludim do ponedjeljka“, žalila se Kate Marissi, koja također nije bila oduševljena količinom domaćih zadataka, ali je radila šutke. „Predlažem ti da počneš s runama, inače bi se moglo desiti da ih opet zaboraviš“, savjetovala ju je Marissa. „U pravu si, bolje je da to odmah riješim, a poslije se mogu odmarati“, rekla je Kate i uzela priručnik za rune. Listala je knjigu, tražeći nešto o bogu Odinu. „Evo ga, Odin. Konačno sam te našla“. Kate je usklinula a zatim poče čitati na glas: „Prema legendi, Odin je otkrio rune preko mukotropne samospoznaje. Odin se ranio sa svojim moćnim kopljem Gungnirom i obješen za noge, visio je devet dana i devet noći sa Yggdrasila, drveta svijeta, i gledao je u ponore Niflheima razmišljajući o misteriji runa. Njegova žrtva je bila danak za pridobivanje te teško stečene spoznaje. Sa svojom patnjom, Odin je pridobio znanje o misteriji runa, a s tom mudrosti je zadobio moć nad svime. Odinova patnja je zaključena bljeskom u uvid kojimu je dopustio da otpusti puni potencijal runa za ljudsku upotrebu“. Kada je pročitala odlomak, uzela je pero i počela bilježiti rečenice na pergament. Marissa je za to vrijeme sastavljala proročanstvo na osnovu simbola koje je prošli čas pronašla u Giselleinoj šoljici. Nešto dalje od njih, Susannah Combs je listala debeli rječnik latinskog jezika, pokušavajući pronaći značenje nekih izraza. „Evo ga, proročanstvo je gotovo, sad se mogu baciti na numerologiju“, sretno će Marissa i poče računati svoje sudbinske brojeve. Kate je naškrabala sastave iz runa i bijele magije, a potom predloži Marissi: „Ti bi trebala otići do Olivie Crunchberg i zatražiti 'Misterije Eaglehill-a' kao dodatnu literaturu za domaći. Mislim da tebi ne bi trebala odbiti tu molbu“. Marissa ostavi numerologiju i uputi se prema udaljenoj katedri za kojom je sjedila profesorica Cruncberg koja je mijenjala odsutnu Lady Nurce. Marissa je zamoli da uzme željenu knjigu kao dodatnu literaturu, ali profesorica je odbi s izgovorom da ta knjiga ne predstavlja adekvatno štivo za učenice prve godine, i da joj u 'Teoriji magije' sve piše. „Vještica“! odsječe Kate, kada joj je sestra priopćila profesoricin odgovor. „Nema veze, smisliću ja već način da se dokopam te knjige. Nije se rodila još ta Crunchbergova koja bi mene spriječila da dobijem ono što želim“, nastavila je Kate da gunđa. Marissa je ponovno uzela numerologiju i nastavila s računanjem. Kate je bila toliko nervozna da je odustala od pisanja zadaće i sjedila rešetajući pogledom Oliviu Crunchberg koja je za svojom katedrom nešto čitala. Uskoro im se pridružila Giselle noseći knjigu 'Ljekovite trave i njihova magična upotreba', koju je spustila na sto, a zatim počela pisati sastav. Par mjesta dalje, Susannah se i dalje mučila s latinskim jezikom. Na drugom kraju biblioteke sjedile su učenice četvrte godine, među kojima i Rebacca Wildes, pored koje se nalazila čitava hrpa debelih knjižurtina. „Zdravo cure, vidim ubijate se od učenja“. Prišla im je razigrana Ellen Polkis, pored koje je stajala njena prijateljica Lana Fellix. „I ti bi trebala uzeti nešto da učiš“, prigovarala joj je Kate. „Zašto da učim, kada je dan ovako lijep. Treba iskoristiti posljednje dane ljeta, jer kad jesen dođe, neću željeti van iz dvorca“, reče Ellen. Ona i Lana se udaljiše, a Kate uzdahnu i ponovo uze zadaću iz bijele magije. Giselle je listala enciklopediju magičnih trava tražeći jarebiku. „Jarebika se vješa na ulaze kuća da je zaštiti od vještica i demona i treba je nositi kao ogrlicu radi zaštite od uroka“, dobaci joj Kate, koja je voljela trave i napitke, i znala je dosta o njima još od djetinjstva, iako joj je baka branila da se bavi napicima. „Hvala, u ovom čudu ne bih je našla do sutra“, odvrati Giselle. 'Šta baka radi sada', razmišljala je Kate. Marissa je privodila kraju svoje zadaće, pa je polako sakupljala knjige. I Kate je bila umorna, pa su odloživši udžbenike u spavaonicu, otišle na ručak u trpezariju. Za profesorskim stolom je vladalo rasulo, jer su objedu prisustvovale svega četiri profesorice. Nakon ručka su jednoglasno odspavale jedan sat, a potom posjetile Janice. „U ponedjeljak ću na nastavu“, veselila se ona. „Kako ti je ruka“? upita je Giselle. „Dobro, malo me još boli, ali navikla sam se. Mogu je slobodno pomjerati, osjetim tek manju bol. Imala sam sreće što je gospodin Watson naišao, inače bih ostala ne samo bez ruke, već i bez glave“. „Imam prijedlog“, reče Kate. „Mogle bismo nagovoriti Milladonu Orland da te pusti da prošetamo malo oko dvorca. Čist zrak bi ti godio, a također i promjena sredine. Zacijelo je teško skoro čitavu sedmicu provesti zatvoren u ovoj sobi“. Baš u tom momentu je naišla Milladona Orland, i djevojke je zasuše molbama. Iako je isprva oklijevala, morala je popustiti pod pritiskom četiri tvrdoglavice. „Kako je divno napolju, sve odiše svježinom“, divila se Janice, koja je držala Kate pod ruku, dok su iza njih su šetale Marissa i Giselle. Dvorište Eaglehill-a je bilo prepuno raspričanih učenica. U daljini su se šetale Susannah Combs i njena cimerica Linda Twice, ali Isabele i Ilarie nigdje nije bilo. Oko šatora se vrtila nervozna profesorica Hotchkis kojoj je ova buka smetala. „Kako da razbistrim treće oko u ovom metežu“, mrmljala je. „Voljela bih da odemo do gospodina Watsona“, reče vragolasto Janice. „Pomisliću da ti se sviđa, iako je duplo stariji od tebe“, bocnu je Giselle. Janice pocrveni, i stade mucati: “Ne, kako to možeš pomisliti. Samo sam se željela zahvaliti što me je spasio“. „Zar ti nije dolazio u posjetu“? upita je Marissa. „Ne, nije“, tužno će Janice. Ispred konjušnice je stajao George Watson, odmarajući se od posla. Veselo ih pozdravi kada su prišle i upita Janice za zdravlje. „Kao da je vas briga, niste me čak ni posjetili“, reče mu ona s mješavinom tuge i koketerije. „Dolazio sam ja, ali svaki put mi je Milladona Orland rekla da spavate“. „Samo sam se pretvarala, jer mi je stalno mijenjala zavoje“, reče Janice i opet pocrveni. „Vi ste baš neozbiljna djevojka“, nasmija se George. „Mogle biste popiti čaj kod mene, ako želite“, ponudi ih. „Ne, hvala. Imamo...“ zausti Giselle, ali osjeti udarac u rebro. Ovaj udarac je došao od Kate, koja ju je značajno pogledala. „Zapravo, i mogle bismo“, reče slatko Kate. „Nadam se da pravite dobar čaj, jer ipak ste vi neoženjen čovjek“, nastavi ona ispitivačkim tonom. „Neoženjen“? nasmija se gospodin Watson. „Prije bih rekao udovac“, doda nešto tužnijim tonom. Djevojke ga pogledaše saosjećajno, a potom skrenuše na drugu temu, koja ih je ponovno vratila na prethodnu. „Od kada radite u Eaglehill-u“? upita Marissa, dok im je gospodin Watson sipao čaj. „Pa, radim ovdje otkako mi je žena umrla, znači već osam godina“. „A kako je umrla“? upita Giselle. „Bila je teško bolesna. Razbolila se ubrzo pošto smo se vjenčali, brak nam je jedva potrajao godinu dana“. „Žao nam je“, saosjećajno će Marissa. „A niste nam rekli kako ste došli ovdje“, doda Janice. „Elladora Marcbanks me je angažovala u obavljanju nekih važnih poslova za školu. Znate Eaglehill se mora odnekud i finansirati, a u Londonu se nalaze poslovi koji nam to i omogućavaju. Pošto je Elladora Marcbanks stalno vezana za školu, treba joj je neko ko će upravljati njenim poslovima, a ja sam očito bio pravi čovjek za to“. „Mora da ste na neki poseban način, zaslužili njeno povjerenje“, reče Marissa. „Da, može se i tako reći“, doda on. „Možda ću biti nepristojna, ali zanima me kako to da se niste ponovo oženili“, pitala je Kate. „Poslije jednog razočarenja, čovjeku je teško da se ponovo vrati na isti put“, reče gospodin Watson. Djevojke su sjedile dugo, i ispijale čaj, slušajući pripovijest Georgea Watsona. „Već je kasno, mislim da bi trebale poći u dvorac“, reče Marissa. „Da, već je mrak“, nadovezala se Giselle. Izašle su iz kolibe, a gospodin Watson je stajao na vratima i gledao ih kako se kreću prema dvorcu. Nisu prešle ni deset metara, kad začuše zaglušujući krik koji je parao noćnu tišinu. Vrištanje se nastavilo, čuli su ženski glas i riječi zapomaganja, a činilo se da krik dolazi sa zabranjene kule. George Watson protrča munjevitom brzinom pored ustrašenih djevojaka i nestade iza ulaznih vrata dvorca. Kroz minutu vrištanje prestade, a tišina ponovo obuze krajolik. Četiri prilike su zabezeknuto stajale na travnjaku ne progovarajući ni riječi. Najzad se Kate trgnu: „Što je ovo moglo biti“? Njene cimerke su je samo gledale, ali se činilo da su izgubile moć govora. Uputile su se u dvorac, ne bi li saznale o čemu se radi. U predvorju su srele uzrujanu Elladoru Marchbanks, kojoj su društvo pravili George Watson i Debela Bertha. Ona ih je samo strogo pogledala i produžila zajedno s pratnjom u svoj kabinet. „Moram se vratiti u bolničko krilo. Milladona Orland je zacijelo zabrinuta za mene“, reče Janice i napusti ih. Ostale odoše u svoju spavaonicu da se presvuku, a potom siđoše u trpezariju. Iz kabineta Elladore Marcbanks se čuo razgovor. „Idite vas dvije, ja ću odmah doći“, reče Kate svojim cimerkama. Pošto se ove dvije udaljiše, ona otrča do kabineta profesorice Marchbanks i stade osluškivati raspravu. Prvo što je začula, bio je glas direktorice: „Kako se ovo desilo? Rekli ste mi da će efekat trajati barem tri dana, a već prvo veče je popustio“. „Nisam sigurna zašto se to desilo, vjerovatno je zaliha crnog krina zastarjela. Nisam imala priliku da uberem svježe, jer već im prolazi vrijeme cvjetanja“, odvrati drugi glas. Kate nije bila sigurna kome pripada ovaj drugi glas, ali se ponovo začula Elladora Marchbanks: „Još večeras ćete nabaviti nove zalihe. Gospodin Watson će vam praviti društvo. Vi, profesorice dobro znate koliko nam je taj napitak bitan. Kako mislite da je kontrolišemo ako ne napravimo nove zalihe“? Uslijedila je tišina, nakon koje je Kate odlučila da se povuče jer je začula nečije korake sa stepeništa. Odmakla se od vrata i krenula ka trpezariji, pogledavši u priliku koja je u tom momentu silazila niz veliko stepenište. Bila je to Isabel, koja ju je mrko gledala. Kate se pridružila prijateljicama za stolom, a potom u kratkim crtama ispričala Marissi i Giselle šta je načula. Marissa ju je prijekorno pogledala, ali je ipak bila zainteresovana za te informacije. „Kako ne znaš s kime je razgovarala“, upitala ju je sestra. „Glas mi je poznat, ali se ne mogu sjetiti“, doda Kate. U trpezariju je ušla Elladora Marchbanks vidno neraspoložena. Sada su za stolom bila upražnjena tri mjesta, od kojih su dva pripadala profesorici Estelli Hotchkis i profesorici Scylli Black, predavačici crne magije. Kate je znala da one nikada ne objeduju za ovim stolom, pa je znatiželjno prešla pogledom sve vještice i najednom uskliknula: „Hortensia Amarylis“! Marissa i Giselle su je zbunjeno pogledale, a čak se i Ellen Polkis okrenula da vidi o čemu je riječ. „Ona je bila u kabinetu skupa s profesoricom Marcbanks i Watsonom“, reče im Kate tiho da ostali ne čuju. „Pa, da. Sada se sve uklapa, spominjala si crni krin i neki napitak“, doda Giselle. „Amarylisova i Watson su večeras otišli po crni krin, pitam se zašto im je toliko potreban“?, pitala se Marissa. „Pa vjerovatno za neki napitak, možda za plavu esenciju“, reče Kate. „Možda, ali ne mora značiti. Crni krin se koristi u različitim napicima“, zaključi Giselle. „To jeste, ali barem znamo da im je prijeko potreban taj napitak. Pitam se zašto“? zbunjeno će Marissa. Nakon objeda, profesorica Marchbanks ustade i zamoli za tišinu: „Zamoliću trenutak pažnje. Mnogi se vjerovatno pitaju odakle potiče onaj vrisak koji ste mogle čuti večeras“. Znatiželjne glave su bile okrenute prema njoj i čulo se tiho došaptavanje. „Jedna od naših spremačica je imala nezgodu prilikom čišćenja jugoistočne kule. Jedan je kamen popustio, i pao na nju. No, ne brinite se, Milladona Orland se pobrinula za nju, i uskoro će biti kao nova. Sada možete poći na spavanje“. „Što kažete na ovo“? pitala je Kate. „Moguće je da je to u pitanju. Vjerovatno im je bio potreban neki napitak za tu vrstu ozljeda, ali ga nisu imali“, zaključi Giselle. „Ma, mora da je to u pitanju, šta bi se drugo moglo desiti“, reče veselo Marissa, u nastojanju da ih razvedri. Uputile su se u spavaonicu gdje su nakon kratke diskusije sve tri zaspale. Sutradan je Marissa napisala pismo baki i zamolila gospodina Watsona da ga pošalje. On je to jutro izgledao prilično neraspoložen i neispavan, ali je svakako pristao da joj učini tu uslugu. Kate je iskoristila jutro da posjeti Janice, ali joj Milladona Orland to nije dozvolila, pa se s toga uputila u biblioteku kako bi dovršila preostale zadaće. Računala je svoj ključni broj iz neumerologije, kada joj se pridružila Marissa. „Predala sam pismo gospodinu Watsonu da ga pošalje baki“, reče ona, a zatim doda: „Žao mi ga je, sav je ispijen. Mora da previše radi“. „Ko“? upita je Kate. „Gospodin Watson, o njemu ti pričam. Nego, kako je bilo kod Janice“? „Orlandova me nije htjela pustiti unutra“, reče Kate i vrati se knjizi iz numerologije. Marissa je uzela svoje proročanstvo i stade ga čitati u sebi, tražeći eventualne greške. Pridružila im se i Susannah Combs, koja je kukala na obimnu zadaću iz latinskog. „Mučim se od jučer s ovim glupostima“, govorila je tmurno. „Latinski je važan predmet. Veliki broj magijskih spisa je na latinskom i pomiri se s tim da ti je on jedan od bitnijih predmeta“, blago će Marissa. „Mislim da je na svim godinama latinski obavezan, uz teoriju magije“, dodala je. Susannah ovo nije utješilo, naprotiv, njena mrzovolja se još više povećala, pa je stalno uzdisala dok je listala ogromni rječnik. Pored njih je prošla Rebecca Wildes, noseći naramak debelih knjiga o bijeloj magiji. „Zdravo cure“, pozdravila ih je, a potom produžila do udaljenog dijela biblioteke, koji su obično zaposjedale učenice završne godine. „Blago njoj, ona će se mučiti s ovime samo još ovu sezonu“, reče Susannah. „Meni je ovdje baš lijepo, i gradivo mi uopšte nije naporno“, odgovori joj Marissa. „Škola bi bila savršena kada bi izbacili rune i Oliviu Crunchberg“, zaključi Kate. „I latinski“, nadovezala se Susannah. Nekoliko mjesta od njih sjedile su Isabel Rochester i Ilaria Perkins. U rukama su držale tamne, kožne knjige koje su služile kao udžbenik za crnu magiju. „Njima dvjema baš pristaje crna magija, prave su zlobnice“, reče Kate. „Da, prilično su opake“, tužno će Susannah. „Sigurno ti je teško dijeliti sobu s njima“, primjeti Marissa po njenom izrazu lica. „Da, jeste. Ali barem je Linda Twice, koja je s nama u sobi, koliko toliko prisebna. Ostatak dana je protekao mirno, bez nade da će se dogoditi nešto novo i uzbudljivo. U ponedjeljak im se na nastavi pridružila Janice, a i dobile su novi, izmjenjeni raspored, s tim što su predavanja za početni dan zadržala isti redoslijed. Prvi čas su imali teoriju magije. „Kao što sam naglasila prošli čas, ove godine ćemo se pozabaviti istorijatom magije. Onim isječkom o nastanku Eaglehill-a smo malo prekinuli redoslijed, a sada je vrijeme da nastavimo. Nakon uvodnog dijela u kome je bilo više riječi o korijenima magije i antici, sada prelazimo na period kada magija već zauzima bitno mjesto u našem društvu. Oni koji nisu imali dar magije, bojali su se jer su znali za njenu iznimnu moć. S toga se nastojalo da se ona iskorjeni i uništi, jer ti su pojedinci smatrali ukoliko oni ne mogu da se služe magijom, onda neće niko. U Evropi ozbiljni progoni počinju negdje krajem četrnaestog vijeka, mada neke slučajeve možemo naći i u devetom i desetom vijeku, da bi kulminirali krajem sedamnaestog i u osamnaestom. U početku je optužbe trebalo dokazivati jer bi u protivnom optužitelja mogla stići kazna jednaka onoj koja je bila namijenjena optuženome. No kasnije, s rastom moći inkvizicije, slučajevi se višestruko uvećavaju jer inkvizitori sada sami počinju skupljati dokaze, najčešće utemeljene samo na pričama i tračevima. Vještice su zatvarane pod različitim optužbama, zbog raznih vjerovanja, fanatizma i straha, ali bez sumnje i zbog zarade. Lovce na vještice plaćali su mještani želeći svoje mjesto osloboditi heretika, a plaćeni svjedoci koji bi svjedočili o krivnji optužene osobe ne samo da nisu bili rijetki, već su bili posve uobičajeni. S jednog aspekta možemo reći da su vremena progona vještica neka vrsta osvete za progone prvih hrišćana, koji su u vrijeme kada je hrišćanstvo bilo tek u začetku, bili lovljeni i pogubljivani kao heretici jednako kao i vještice nekoliko stoljeća kasnije. No, s vremenom, miroljubiva religija koja je propagirala ljubav i mir među ljudima, jer svi su ljudi braća, vrlo se brzo pretvorila u paranoičnu silu koja nije dozvoljavala niti ideju da postoji nešto drugo izvan nje. Svako drugo vjerovanje bilo je bezbožno i bogohulno, heretično, pa s toga zlo i nepodobno. S prvom pogubljenom vješticom, hrišćani su se približili svojim nekadašnjim progoniteljima i egzekutorima“. Djevojke su pažljivo slušale sve dok se nije oglasilo zvonce Debele Berthe, što je označilo kraj predavanja. „Nastavićemo idući čas“, reče Marchbanksova. Na času divinacija, profesorica Hotchkis je oduševljeno čitala Marissino proročanstvo. Kate i Janice su se brzo umorile od simbola iz šoljice, pa su iskoristile priliku da proćaskaju. Kate je ispričala svojoj drugarici ono što je čula u kabinetu profesorice Marchbanks, kao i ono obavještenje koje im je saopštila u trpezariji. „Zanimljivo, ali ja sam jučer odmah otišla u bolničko krilo, i tamo nije bilo nikakve spremačice. Milladona Orland mi je rekla da me čeka već sat vremena i da mi mora previti ranu. Do kraja večeri se niko nije pojavio“, reče Janice. Kate ju je zabezeknuto slušala i pitala se šta je istina. „Tek sutradan ujutro je navratila Elladora Marchbanks. Načula sam da želi razgovarati s Madam Orland o nečemu, ali su otišle u susjednu sobu“, nastavi Janice. „Nemoguće je onda da je neka služavka ozlijeđena. Morali bi je zbrinuti u bolničkom krilu, a čak i da je nisu zadržali, opet je bilo potrebno određeno vrijeme za pregled“, zaključila je Kate. „Mislim da ustvari niko nije ni ozlijeđen, barem što se posluge tiče. Ja sam u roku od deset minuta nakon onog vriska već bila u bolnici. A njima je bilo potrebno barem pet, da bi ranjenu osobu doveli do tamo“, nastavi Janice. „Elladora Marchbanks je lagala, tu se krije nešto drugo“, reče Kate. „Vas dvije zabušavate“, ciknu profesorica Hotchkis. Prišla im je i zgrabila Kateinu šoljicu sa talogom od čaja. Namršti se kad pogleda u nju: „Koban znak, jako koban“. Potom spusti šoljicu natrag i vrati se na svoje mjesto, rekavši im da mogu ići, iako sat još nije označio kraj časa. Marissa i Giselle su bile zbunjene novim informacijama koje su im priopštile druge dvije. Cijelo poslijepodne su razmišljale o tom problemu, a kad je večer napokon donijela tamu, uputile su se na predavanje iz astronomije. Zavojite stepenice su ih odvele do najviše tačke dvorca-astronomske kule. Za svojom katedrom je sjedila Urania Borealis, iščekujući dolazak učenica. „Nismo se vidjele čitavu sedmicu“, reče im ona. „Sada je vrijeme da nastavimo s planetama. S obzirom da uskoro počinjemo raditi sa planetarnim kartama, formiraćete dvije grupe. Jedna grupa će imati časove ponedjeljkom, a druga petkom. Manjak opreme i prostora u kuli zahtijeva ovakvu organizaciju, pa se nadam da to neće predstavljati problem“. Učenice su slušale dok je profesorica davala teoretske napomene vezane za današnje predavanje: „Pogled na noćno nebo otkriva različite objekte. Sjajem se najvise ističe Mjesec, poslije Sunca najsjajniji objekat na nebu. Tu su i planete čiji se položaji primjetno mijenjaju iz dana u dan, o čemu govori i njihovo ime koje na grčkom znači lutalice.Veoma je tačno i jednostavno orjentisati se na osnovu zvijezda . Sjevernjača se lako nalazi na nebu i njena visina nad horizontom daje približnu geografsku širinu mjesta na kome se nalazimo. Ispod Sjevernjače na horizontu nalazi se sjeverna tačka. Pošto Zemlja obilazi oko Sunca pa u toku godine mijenja svoj položaj u odnosu na njega i zvijezde, u razna godišnja doba se vide različita sazviježđa. Najlakše se uočavaju sazviježđa koja se nalaze u blizini Sjevernog nebeskog pola. Ta sazviježđa se prividno kreću po malim krugovima oko pola i zovu se cirkumpolarna sazviježđa. Ona nikada ne zalaze pa se mogu vidjeti svake noći u toku godine...“. Ostatak predavanja se bazirao na priči o planetama, nakon čega su se izmorene prvašice uputile niz zavojito stubište, pravo do svojih spavaonica. „Zaista sam ispala iz kolotečine“, žalila se izmorena Janice dok se pripremala za spavanje. „Ja mislim da ti nisi ni bila u kolotečini, jer si već drugi dan eskivirala“, zadirkivala ju je Kate. Svijeće su uskoro bile ugašene, a djevojke su zauzele udobne položaje u svojim krevetima, puštajući da im misli putuju miljama daleko.

Poglavlje VII

ISABELINA ŽELJA
Večer je stigla, a s njome i Marissina prilika da se napokon okuša kao vještica. Koračajući prema kabinetu profesorice Hopkins, ponavljala je riječi molitve, koju se trudila da što bolje nauči. Kada je ušla u učionicu, tu su već bile učenice četvrte godine skupa sa profesoricom. Svaka je bila obučena u bijelu odoru koja je trebala simbolizirati nevinost i čistoću, a oko vrata i na zglobovima ruku blistao je srebrni nakit, jer se srebro smatralo simbolom mjeseca. „Večeras imamo veoma važan zadatak“, reče profesorica Hopkins. „Iako se na ovaj dan ne slavi Dijana, mi ćemo joj se ipak obratiti za pomoć. Veoma je važno biti u milosti magičnih sila jer tada će nam one podariti svoju zaštitu, u suprotnom, ukoliko navučemo njihov bijes, nećemo se dobro provesti“. „Potrudićemo se da ritual izvedemo što pravilnije, daćemo sve od sebe“, doda Rebecca Wildes, koja je bila u grupi učenica koje su trebale izvesti ritual. Marissa je pozdravi, a potom obuče odoru koju joj je pružila profesorica Hopkins. „Sada kada ste spremne, uzmite potrebne rekvizite, pa da pođemo“, reče profesorica. Djevojke uzeše svijeće i krčag s bijelim prahom, a potom u koloni pođoše za Bromeliom Hopkins. Izašle su kroz glavni izlaz, a potom se uputile prema stražnjem dijelu dvorca. Prošle su kraj konjušnice i kolibe Georgea Watsona, hodajući livadom sve dok nisu došle na jednu čistinu u obliku kruga, gdje uopšte nisu rasle nikakve trave. Postrojile su sve oko kruga, a profesorica uze krčag i poče bijelim prahom iscrtavati neke neobične geometrijske figure. Kada je završila, uze baklju od jedne učenice i upali sve svijeće, koje zatim razdijeli svakoj od njih. Odložila je baklju u stranu, a zatim i sama zauzela svoje mjesto u krugu i dala znak da ritual treba da počne. Djevojke su se kretale u krug izvodeći neobične pokrete, o kojim je Marissa čitala u knjizi, pa joj nije bilo teško da ih prati. Pri tome su izgovarale molitvu: Dijano, kraljice noći, Bještavom ljepotom svojom Obasjaj nas, I svojom srebrnom zrakom Otključaj vrata snova; Dižuć' se bistra i jasna. Iznad zemlje i neba i mora, Tvoja magična tajna Čaroliju će baciti, Gdje god list raste, Gdje god se val diže, Dok sve ne postane prošlost O, tajna kraljice moći, U ovaj čarobni sat Mi tražimo od tebe dar. Nek' sreća bude na strani Svih pravih vještica, O, Gospo od Mjeseca!
Mjesečina je obasjavala magični krug, a blagi povjetarac njihao grane drveća, dok su sjenke igrale svoju tajnovitu igru. Ritual je trajao dok svijeće nisu sagorile i krug nestao u tami noći. Sićušne sjene su se polako kretale travnjakom, da bi potom nestale iza golemih ulaznih vrata dvorca. Marissa je sutradan veoma nevoljko ustala i željela je samoću, ali su je cijeli dan pratila jata pitanja od strane njenih cimerica, pa je čitavo vrijeme predviđeno za objedovanje provela u pripovijedanju o sinoćnjem ritualu. Sve su uzbuđeno slušale, čak je i Susannah Combs, koja se inače nije pretjerano družila s njima, pozorno pratila njene riječi. Prvo predavanje tog jutra bile su divinacije. Marissa je jedva čekala da se upozna sa današnjom lekcijom, ali za Kate je to značilo sat vremena provedenih u agoniji i udisanju omamljujućih eteričnih ulja. U šatoru ih je čekala profesorica Hotchkis koja je na malom plameniku na svom stolu pripravljala nešto što je trebalo ličiti na čaj. „Dobrodošle mile moje“, progovorila je sladunjavim eteričnim glasom. Djevojke su sjele u parove za male stoliće i izvadile svoje priručnike za divinacije. Kate je žalila što Janice nije tu da joj pravi društvo, ali kao utjeha je poslužila i Susannah Combs, stidljiva plavojka. „Danas konačno počinjemo s divinacijama. Ako se odlučite da proričete budućnost pomoću listića čaja, zaboravite na klasične kesice s čajem. Najbolje je čaj sipati u bijele šoljice, jer je teško razaznati neku figuru ako su šolje sa nekom mustrom. Osoba koja želi da joj se prorekne budućnost na ovaj način mora da ostavi dobar sloj čaja u šolji. Treba ga tako promiješati da se listići uskomešaju i čaj polako izliti da listići ostanu na dnu i sa strana. Ako pogledate čajne listiće nakon ovog, nije vjerovatno da ćete odmah prepoznati neke jasne slike. Morat ćete da grupice listića gledate pomalo stisnutim očima, između gotovo sklopljenih trepavica, puštajući mašti na volju. Nakon izvjesnog vremena vidjet ćete sličnost sa nekim stvarima gotovo isto onako kao kada neko gleda mrlje od tinte ili pukotine na zidovima ruševne kuće ili na plafonu. Dobro upamtite simbole mustre koje vidite. Ako jedan list ili više njih ukazuju na više od jednog lika, predmeta ili simbola, zabilježite ih i kombinujte značenje“. Pošto je završila s uvodnim dijelom predavanja, profesorica Hotchkis je Giselle i Marissi dodijelila zadatak da naspu čaj iz ogromnog čajnika i da svakom podijele po jednu šoljicu. „Otvorite stranicu dvanaest u vašem priručniku. Tu imate ilustracije svih simbola i njihova značenja. Očekujem da svaka od vas nađe po nešto, i to nešto zabilježi na papir, te mi idući čas preda uobličeno proročanstvo“. Nakon što su ispile bljutavi čaj, uslijedio je najteži momenat. Simboli u šoljici bili su nejasni, a nekolicina je sav talog razmrljala, tako da je bilo nemoguće išta proreći. Radile su u parovima, i svaka je držala šoljicu svoje partnerke nastojeći pronaći bar nešto. Kate je shvatila da ovo i nije tako dosadno, jer je neprestano nalazila neke simbole, ali istih nije bilo u tumačenjima priručnika. „Pogodak! Našla sam anđela“! uzviknu Kate. Nekolicina djevojaka se okrenula, a Susannah ju je netremice posmatrala svojim krupnim plavim očima. „Da vidimo šta znači“, nastavi Kate, tražeći po priručniku. „Evo ga, anđeo. Označava bezbrižnost, neko brine o vama, osjećaj sigurnosti“. Susannah je uzbuđeno kliktala, dok je Kate vrtila šolju u ruci. „Ali ako ga okrenem s ove strane izgleda mi kao stablo“, zbunjeno će Kate. Susannah uzdahnu i zagleda se u Kateinu šoljicu tražeći simbole. Za to vrijeme Marissa je u Giselleinoj šolji našla desetak simbola koje je uspješno povezivala tvoreći smisleno proročanstvo. Predavanje su napustile sa različitim utiscima, a potom se uputile na slijedeće. „Vraćamo se počecima. Ovaj incident sa plavom esencijom nas je malo omeo, ali mislim da sada možemo da nastavimo bez problema. Tema današnjeg i nekoliko idućih časova su magični prašci. Kada spravljate magični prašak vrlo je važno da tokom cijelog procesa, dakle skupljanja i pripravke sastojaka, budete usredotočeni na ideju i svrhu praška. U protivnom prašak neće imati moć. Koncentracija i posvećenost onome što radimo važna je kod svakog rituala. S obradom praška morate početi u određenoj mjesečevoj fazi koja odgovara svrsi praška. Ako niste posve sigurni koji je astrološki period najpodobniji za neki prašak, najbolje je odabrati vrijeme punog mjeseca kad su magične moći pojačane. Prašak spravljajte na nekom posvećenom mjestu, paleći svijeću odgovarajuće boje i miris tamjana prema svrsi praška. Mjesto i način pripreme praška prilagodite sebi. Svaka vještica ima svoju tajnu spravljanja magičnih prašaka i napitaka. Otkrijte svoju. Sastojke također prilagodite sebi i svojim mogućnostima, odnosno koristite ono što vam je lako dostupno. Umiješajte pepeo od tamjana u prašak i zatim pohranite prašak do trenutka kada ga budete trebali koristiti“. Svaka od djevojaka uze svoj kotlić, i na zahtjev profesorice, zauzeše pojedinačna mjesta za malim stolićima na kojima su ležali razni sastojci. „Danas spravljamo prašak za zaštitu koji se sastoji od kombinacije dviju vrlo snažnih biljaka: češnjaka i biljke zvane oko Sotone koja se koristi za zaštitu od uroka. Ima jaki miris pa ga je najbolje koristiti na predmetima izvan kuće. U jednakom omjeru se stavljaju slijedeći sastojci: čista so, češnjak u prahu, oko Sotone, zrna ječma, boca izbjeljivača za rublje, srebrni prah. Ovaj prah je najbolje raditi za jutarnjeg mjeseca, ali mi to trenutno nismo u mogućnosti“.
Profesorica je kod svakog nabrajanja uzimala spomenuti sastojak i pokazivala ga učenicama. „Prvo natopite zrna ječma u izbjeljivač kojega ne treba biti puno, tek toliko da pokrije zrna. Neka odstoji preko noći tako da gotovo sva tekućina bude upijena, a zrna bi trebala poplaviti i nabubriti. Sušite ih na suncu, povremeno ih miješajući. Možda će se sušiti i nekoliko dana. Ja sam vaša zrna već pripremila tako da možete odmah nastaviti sa spravljanjem praška. Sada sameljite zrna u prah. Na kraju pomiješajte sve sastojke i pohranite prašak. Za ritual koristite crvene svijeće, pentagram, statuu Anubisa i topite crvenu smolu iznad drvenog ugljena da biste prašku dali moć. Ječam koji se koristi u ovom prašku stavlja osobu koja ga koristi u zaštitu Božice“. Kate je nasula svoj izvanredno pripravljeni prašak u staklenu bočicu i predala ga profesorici Amarylis od koje je tom prilikom dobila i pohvalu. „Sada ste se upoznali sa prvim praškom i nadam se da ćete ga idući put biti u stanju same spraviti, ja vam više neću pomagati. Iduće sedmice očekujte promjenu rasporeda časova, jer ćemo za potrebe spravljanja novih prašaka morati raditi noću“, doda profesorica. Uslijedila je kratka pauza za ručak i predah, a potom nastavak predavanja. „Danas je užasno naporan dan, koliko časova“, negodovala je Giselle. „Koje nam je iduće predavanje“? upita Marissa. „Mislim da su rune“, odgovori Giselle i stade listati udžbenik u potrazi za rasporedom časova. „Rune? O, ne. Zaboravila sam napisati kaznenu zadaću iz runa“, reče uznemirena Kate. „Ne smijem se pojaviti na predavanju. Ona vještica od Olivie Crunchberg će iskoristiti priliku da me još okrutnije kazni“. „Pa to si i zaslužila kad ne misliš“, Marissa će prijekorno. „E, pa nisam, niti se mislim pojaviti na tom predavanju. Odglumiću da mi je loše i otići do Milladone Orland da mi prepiše neki lijek za migrenu. To će mi ujedno biti prilika da provedem poslijepodne sa Janice“. „Dobro si to isplanirala“, primjeti zabezeknuta Giselle. „Kate! Nigdje ti ne ideš...“ Ali prije negoli je Marissa dovršila misao, Kate je već žurila niz hodnik, držeći se za glavu. Olivia Crnunchberg je naravno odmah primjetila da jedna učenica nedostaje, a Marissa je pretpostavljala da joj je i razlog Kateinog izostanka sumnjiv. „Prošli čas smo govorili o nastanku runa. Spomenuli smo i boga Odina, te stariji i mlađi futhark o čemu nam je vaša kolegica, koja se danas nije pojavila, trebala pripremiti više. Naravno, mi ćemo je sačekati do idućeg predavanja da nam to izloži, a preći ćemo na nove oblike runa koji su se razvili iz starijeg i mlađeg futharka. Predmet današnjeg predavanja biće anglosaksonske i sjevernoumbrijske rune“. U učionici je vladala tišina, s obzirom da su jedne pozorno slušale, dok su misli drugih bile kilometrima daleko od Eaglehill-a. Profesorica se nakašlja i nastavi: „Anglosaksonskih runa je bilo 29. Počele su se razvijati na području Engleske kao posljedica istih onih promjena koje su dovele do nastanka mlađeg futharka u Skandinaviji. Dodali su četiri Frizijske rune na kraj trećeg aetta te jednu novu runu. Sjevernoumbrijski futhark je još i veći – dodali su četiri potpuno nove rune i formirali četvrti aett – 'Aett Bogova'. Oboje su zamijenili četvrtu runu Ansuz s runom Os, što znači usta, ali se značenje širi na govorni jezik i kombinuje se sa značenjem rune Ansuz, makar je Ac, dvadeset i šesta runa, sada prava runa Boga. Neki preferiraju ovaj futhark jer više simbola može dati tačnije rezultate u proricanju, ali, s druge strane, neki preferiraju abecede od 16 runa zbog upravo suprotnog razloga-veće apstrakcije, povezane s magijom i simbolizmom“. Za vrijeme trajanja predavanja iz runa, Kate je uspješno nasamarila staru vidaricu koja joj je dala lijek za glavobolju i predložila da se odmori u bolničkom krilu. Nakon što je Milladona Orland napustila prostoriju, Kate se odjedanput oporavila i razvezala priču s Janice, koja je već postala živčana zbog stalne samoće. „Ne planiram ići ni na numerologiju, bilo bi očigledno da sam namjerno izostala s runa“, reče Kate. Janice je prolazila rukom kroz kosu i nestrpljivo slušala Kateine anegdote sa časa divinacija. „Susannah je stvarno povjerovala da si vidjela anđela u šolji“? smijala se Janice. „Mislim da jeste. Ma, oni simboli su mi svi isti, ne znam šta oni uopšte vide u njima“, reče Kate s mješavinom zbunjenosti i nezainteresovanosti. „Da, ali je opet dobra izlika za čavrljanje na času“, zaključi Janice. „Kakav ja to razgovor čujem“? U sobu je umarširala Milladona Orland. Kate reče da joj je lijek zaista pomogao i da bi se mogla vratiti na predavanje. Nakon runa i numerologije, Marissa se uputila u trpezariju. Vani je već uveliko bio mrak, a kroz prozore je dopiralo svjetlo mjesečine. Kate joj se uskoro pridružila za stolom, prepričavajući kako je nasmarila Milladonu Orland. Pri tome je pazila da njene riječi ne dopru do Isabel, koja se zlobno cerekala sa svojom prijateljicom Ilariom. Ostatak večeri, djevojke su iskoristile za predah jer su nešto prije ponoći trebale krenuti na predavanje iz bijele magije. U kabinetu ih je čekala profesorica koja im reče da se na brzinu smjeste. „Danas ćemo raditi jednu vrlo zanimljivu čaroliju, takozvanu čaroliju s čvorovima. Ovo je jedna od čarolija koju može svako izvesti. Dovoljno je imati uže dugačko otprilike devedeset centimetara, boje koja će imati posebno značenje za vas ili biti u vezi sa čarolijom koju želite izvesti. Potrebna je i svijeća, jednako tako posebne boje, te tamjan. Zamoliću vas da jedna po jedna odete do ormara sa sastojcima i iz kutije sa užem izaberete ono koje vam najviše odgovara, a to isto važi i za svijeće koje vidite na gornjoj polici“. Djevojke uzeše uže, svijeće i tamjan, a potom se vratiše u svoje klupe. „Specifičnost ove čarolije je u tome da je treba izvoditi u ponoć, bez prisustva drugih osoba. S toga čaroliju nećemo obavljati ovdje, nego u tamnicama podruma. Pođite za mnom, moliću“. Učenice sakupiše sastojke, te se u koloni uputiše za profesoricom Hopkins koja ih je odvela u hodnik kojim su inače išle na časove crne magije. Otvorila je jedna od bočnih vrata i djevojke su se našle u duguljastom uskom hodniku sa čijih su se strana nalazile male ćelije. U svakoj prostoriji je gorila samo jedna baklja koja je osvjetljavala drvene stolove, jedini inventar. „Sada neka svaka od vas uđe u jednu prostoriju, a vrata ćete zatvoriti kada vam ja kažem“. Marissa uđe u treću prostoriju s lijeve strane, a Kate u onu preko puta. Giselle i Isabel su se zakačile oko jedne ćelije, ali je na kraju Isabel izgurala svoje. Profesorica progovori: „Sada pripremite sve što vam je potrebno za čaroliju, a zatim si uzmite vremena koje ćete provesti u meditaciji i razmišljanju o pitanju, odnosno čaroliji koju želite izvesti. Ne zaboravite da vještice vjeruju u pravilo 'što god učinio, tri puta će ti se vratiti'. Kada osjetite da ste spremni započnite ritual. Nakon završenog rituala pođite u kravet, a uže stavite ispod jastuka. Na strani sedamnaest vašeg udžbenika su dalje upute, a sada zatvorite vrata i počnite jer je za dvije minute ponoć“. Uskoro je odjeknula lupa mnogobrojnih vrata, a potom je zavladala tišina. Marissa je otvorila knjigu i počela da slijedi upute. Upalila je svijeću, zagrijala tamjan i provukla uže nekoliko puta kroz plamen svijeće i dim tamjana, cijelo vrijeme razmišljajući o onome što je željela ostvariti čarolijom. Ponovo je pogledala upute u kojima je pisalo da čaroliju treba početi izgovarati kada se osjeti da je došlo vrijeme za to. Počela je izgovarati riječi čarolije, nakon svakog retka vežući po jedan čvor na užetu. Prvi čvor je vezala na lijevom kraju užeta, drugi na desnom, a zatim u sredini. U susjednoj prostoriji Kate je već vezala četvrti između prvog i trećeg čvora, i peti između trećeg i drugog. Šesti, sedmi, osmi i deveti postavljala je između svakog od pet napravljenih čvorova, počevši s lijeva. Na hodniku se čulo mrmljanje koje su oni sa boljim sluhom mogli protumačiti kao čarobnu formulu koja je glasila: Prvim čvorom čarolija počinje. Drugim čvorom postaje istina. Trećim čvorom tako će biti. Četvrtim čvorom sve više jača. Peti čvor da bi bila usješna. Šestim čvorom Zvijezdama Neba. Osmim čvorom rukom sudbine. Devetim čvorom što je učinjeno moje je.
Nakon što je Marissa zavezala i posljednji čvor ponovo je provukla uže kroz plamen i dim tamjana, a zatim je ugasila svijeće. Pogledala je posljednje upute u udžbeniku gdje je pisalo da uže treba čuvati na sigurnom mjestu dok se želja ne ispuni, a kad i ako se ispuni uže treba spaliti, a njegov pepeo razbacati ili sahraniti. Krenula je prema vratima, a iz prostorije ju je ispratila slabašna svjetlost baklje koja je dogorijevala. Kateina vrata su bila otvorena ali je prostorija bila prazna, pa Marissa zaključi da je ona zacijelo već završila sa čarolijom. Kate je bila strašno umorna, i na brzinu se spremila za spavanje, tako da kada su Giselle i Marissa došle, ona je već bila u krevetu. Nisu bile raspoložene za razgovor, pa su i druge dvije odmah legle i ugasile svijeće. Za to vrijeme se u jednoj od soba do njihove vodio razgovor: „Biću presretna ako mi se želja ispuni“, reče zlobno Isabel, spremajući uže pod jastuk. „A što si ti to poželjela“? upita Susannah radoznalo. „Briga te, ti mala izdajnice. Misliš da bih ti nešto rekla, odmah bi to zloupotrijebila“. Susannah je pogleda uvrijeđeno a zatim se okrenu na drugu stranu kreveta i zaspa. „Što si poželjela“? znatiželjno prošaputa Ilaria, čiji se krevet nalazio odmah uz Isabelin. „Što misliš“? reče Isabel sa oholim smiješkom na usnama. „Poznajući tebe, sigurno nešto opako. Da li se varam“? „Pa ja to ne bih nazvala baš opakim, prije bih rekla da se radi o velikoj usluzi za čovječanstvo“. „Reci već jednom“, nestrpljivo će Ilaria. „Poželjela sam da Olsenice umru“, najzad će Isabel, dok joj je plamen mržnje plamsao u očima.

Poglavlje V

PLAVA ESENCIJA

Sutradan je prvo predavanje bilo odgođeno jer se Elladora Marchbanks nije pojavila. Prijepodne su djevojke provele šetajući se livadama u okolici dvorca, a potom se zaputiše u pravcu kućica koje su nalikovale na staklenike, gdje su se održavala predavanja iz trava i napitaka. Tu ih je dočekala bljedunjava mršava vještica sa crnim klobukom na glavi ispod kojeg su kao sjeno štrčile njene sijede raščupane kose. Predstavila se kao Hortensia Amarylis i im je držala predavanje o svom radnom stažu u Eaglehill-u . Tek kada je shvatila da detalji njene biografije drugima nisu zanimljivi, prešla je na temu današnjeg časa.
„Ovaj predmet se sastoji iz dva dijela-trava i napitaka. Da bi mogli spraviti neki napitak potrebne su nam trave. Naravno, napici sadrže i druge sastojke, ali ne postoji ni jedan koji u sebi ne sadrži barem jednu biljku. Znači trave su osnova za spravljenje napitaka, što ćete vidjeti već danas. Na ovom predavanju bi trebali spraviti „plavu esenciju“, veoma moćan napitak za omamljivanje. Upozoravam vas da se radi o veoma složenom napitku koji sadrži
preko trideset sastojaka, i biće pravo čudo ako se ijedna od vas uspije barem približiti konačnom rezultatu“.
„Ali zašto na prvom predavanju radimo tako složene stvari, zar ne bismo trebale početi s nečim jednostavnijim“?, upita Kate.
„Da, trebale bi, ali ja danas moram spraviti taj napitak i to je jedinstvena prilika da vam ga pokažem, jer bi ga inače pripremale tek na trećoj godini. Vama će ovo biti sjajna vježba da se upoznate sa sastojcima, jer ovaj napitak sadrži dosta različitih, neki od njih su jako rijetki, pa ću vas zamoliti da ih ne rasipate. Na mom stolu se nalaze skoro svi potrebni sastojci za ovaj napitak, a neke ćemo morati pribaviti. Na mom stolu nedostaju još četiri sastojka-različak, crni krin, kopriva i divlja hrizantema“.
Učenice su pozorno slušale, a profesorica pogleda Janice i nastavi:
„Gospođice, budite ljubazni pa iz onog kovčega u uglu uzmite nekoliko udžbenika za treću godinu, tu se nalaze slike biljaka koje tražimo“.
Janice priđe kovčegu i iz njega probra nekoliko debelih knjiga, i svakom stolu podijeli po jedan. Profesorica im reče da potraže plavu esenciju na trideset i četvrtoj stranici, što one i učiniše. Na stranicama koje su slijedile, bili su sadržani svi podaci o sastojcima ovog napitka, i pošto pronađoše objašnjenja vezana za tražene sastojke, profesorica ih uputi na livadu da ih uberu.
„Samo drage moje, postoji jedan nazovimo problem. Crni krin raste samo u šumi, pa su mi potrebne dvije dobrovoljke koje će ga potražiti“.
Za Kate je ovo zvučalo zanimljivo iskustvo, pa je nagovorila Janice da prihvate taj posao. Ostale djevojke nisu pokazivale interes za traženje crnog krina po šumi, pa s toga profesorica posla njih dvije. Marissa je uzela debelu knjigu sa klupe i uputila se na livadu skupa s ostalima, jedino su se Kate i Janice pošle u suprotnom smjeru.
„Ovo je fenomenalno, kao da imamo slobodan čas“, rekla je Janice dok su ona i Kate išle prema šumi. Prošle su pored šatora profesorice Hotckis, koja je držala predavanje učenicama treće godine.
U šumi su postale svjesne težine zadatka koji su dobile. Bilo je mračno, a otežavajuća okolnost je bila i ta što nisu detaljno pročitale uputstva vezana za crni krin, pa nisu znale ni gdje da ga traže. Zapravo su očekivale da će šuma biti puna krinova, ali na njihovo veliko razočarenje, od biljke nije bilo ni traga. U nadi da će pronaći barem jedan primjerak, zalazile su sve dublje u šumu, a da to nisu ni primjetile. Svoje nezahvalne situacije, postale su svjesne tek kada su odustale od potrage i odlučile da se vrate. Izgubile su orjentaciju, jer je oko njih svuda bila gusta borova šuma, i sva su im stabla izgledala jednako, a šumske staze nije bilo. Lutale su tako neko vrijeme, ali su napokon odustale i sjele. Mrak je polako obuzimao čitavu šumu, tek su još poneki svjetlosni zraci nalazili put do šumskog tla. Obje su bile zabrinute, i već su se pitale zašto niko ne dolazi po njih, ali znale su da niko nije primjetio u kom su smjeru otišle, a i da su znali, to im ne bi bilo od velike pomoći, jer su one zacijelo bile jako udaljene od mjesta sa kojeg su ušle u šumu. Nastojale su smireno procjeniti kojim su putem došle, i pratiti svoje vlastite tragove, ali već je bio mrak, a i šumsko tlo je bilo suho, pa nisu ostali nikakvi tragovi. Šumsku tišinu narušilo je zavijanje vukova. Kate i Janice su prestravljeno gledale oko sebe, iščekujući svakog trenutka da se krdo bijesnih vukova pojavi pred njima u potrazi za hranom. Na svoju veliku žalost, nisu dugo čekale jer se par gladnih vukova stvorilo pred njima. Djevojke su se ukočile od straha, mislile su da je već gotovo s njima, no tada Janice ugleda veliku granu koja je stjala pred njenim nogama i sagnu se polako da je dohvati. U tom trenutku jedan od vukova munjevitom brzinom poleti prema njoj i iskesivši svoje krvoločne zube ugrize je za podlakticu. Djevojka krinku a vuka pogodi vatrena baklja koja se stvori niotkud, tako da se on udalji zajedno sa ostatkom krda.
„Jeste li dobro“, upita zabrinuti glas koji je pripadao čovjeku na konju. Bio je to George Watson, koji odmah sjaha s konja i priđe Janice, koja je klečala na tlu i pritiskala zdravom rukom ranu koja je krvarila. George podera komad nogavice svojih pantalona i na brzinu joj zamota ranu, a potom reče da moraju hitno u dvorac jer bi se u suprotnom rana mogla inficirati. Pored njegovog konja, stajao je još jedan kojeg uzjaha Kate, a Janice se uz Georgeovu pomoć pope na njegovog konja. Kočijaš sjede iza Janice, jednom rukom je pridržavajući, a drugom držeći uzde konju. Jurili su munjevito prema dvorcu gdje odmah potražiše Milladonu Orland, vidaricu koja je radila u dvorcu. Pojavi se punašna žena u odori, nalikovala je na Berthu, ali je za razliku od nje imala blag i mjačinski izraz lica. Brzo je dohvatila bočice ispunjene čudnim tekućinama i počela njima čistiti Janiceinu ranu, a zatim je zavijati debelim zavojima. Kate je stajala pored gospodina Watsona, i zabrinuto posmatrala svoju drugaricu koja je jecala. U prostoriju uđe Elladora Marchbanks, praćena uzrujanom profesoricom Hotckis koja je naricala:
„Nesreća, znala sam da će se dogoditi nesreća. Kugla mi je rekla...“
„Smirite se, sva sreća pa ste nam na vrijeme javili svoju viziju, moglo je biti mnogo gore“, obrati joj se pofesorica Marchbanks. Estella Hotchkis je i dalje nešto mrmljala i naricala, kad se vrata prostorije ponovo otvoriše i uđe profesorica Hortensia Amarilis, a za njom i uzrujana Marissa.
„Kate, jesi li dobro“? pritrča ona sestri i zagrli je.
„Tako sam se zabrinula, mislila sam da ću poludjeti od brige. Što se desilo Janice“? upita, pošto vidje Janiceinu ruku omotanu zavojem.
„Ugrizao ju je vuk, sva sreća pa je naišao gospodin Watson, inače bismo obje bile mrtve“, Kate će.
„Hvala vam gospodine Watson, ne znam šta bih da sam ostala bez sestre“.
„Nemojte meni zahvaljivati, da nije bilo vizije profesorice Hotchkis, teško da bih ih pronašao. Ona je rekla da su u opasnosti“.
Estella Hotchkis se trže na spomen svog imena i pogleda ljude koji su stajali nasuprot nje, a potom promrmlja nešto i napusti vidaričinu sobu.
„Nisam vas smjela pustit same, ali nisam očekivala da ćete se izgubiti“, napokon prozbori i profesorica Amarylis.
„Vukova nema po danu, a i daleko su od staništa crnih krinova“, nastavi ona, brišući suzu koja je potekla niz njen obraz.
„To je naša greška“, reče Janice.
„Da smo pažljivije pročitale uputstvo vezano za crni krin, znale bi gdje da ga tražimo, a ovako smo lutale na pamet“, doda Kate, ne smjevši pogledati profesoricu u oči.
„Sve u svemu, danas ste naučile veoma važnu lekciju, i u budućnosti se očekuje da se ponašate zrelije, jer ovo nije šala“, napokon će Elladora Marchbanks, koja je željela okončati ovaj razgovor.
„Sada bismo trebali ostaviti gospođicu Parkins da se odmori“, pokaza ona na Janice.
Kate i Marissa se pozdravise sa prijateljicom, a potom zajedno sa Georgeom Watsonom i profesoricom Amarylis, napustiše prostoriju. Unutra su ostale samo Elladora Marchbanks i Milladona Orland, koja je njegovala Janice.
Kada su izašle iz bolničke sobe, vrijeme večere je već bilo prošlo, pa su se odmah uputile u spavaonicu.
„Toliko sam se zabrinula da nisam uopšte bila u stanju da pratim predavanja iz latinskog jezika i alhemije“, govorila je Marissa, dok su se penjale uz veliko stubište.
Pošto se priča u međuvremenu proširila po cijelom dvorcu, ostale učenice su željele saznati detalje tog događaja pa su cijelo vrijeme oblijetale oko Kateine spavaonice u nadi da će je sresti. Čim su je spazile, poletjele su prema njoj, obasipajući je desecima pitanja, ali ih je ubrzo rastjerala Debela Bertha koja je patrolirala hodnikom uvodeći red.
Sestre su ušle u svoju sobu, gdje ih je čekala zabrinuta Giselle. Put u njihovu spavaonicu, ubrzo je pronašla i Ellen Polkis koju su, kao i sve ostale zanimali detalji.
Kate im ispripovjeda današnji događaj, a tri djevojke su je pozorno slušale otvorenih usta, i čudile se kako su ove uopšte ostale žive.
„Mi smo imale poslijepodne blok čas divinacija“, reče Ellen.
„Učenice treće godine koje su imale predavanje prije nas, pričale su kako je profesorica Hotchkis čitav dan čudna i unezvjerena. To smo mogle primjetiti i same kad smo došle, a onda, pred kraj drugog časa, profesorica je uzela kuglu i počela se tresti i vikati da će se dogoditi nesreća. Potom je istrčala iz šatora, a mi smo zabezeknute gledale za njom. Pretpostavljam da je otišla prvo Elladori Marchbanks, jer mi je Emma Collins sa treće godine rekla da im je profesorica Hotchkis upala na predavanje iz teorije magije, a potom zajedno s profesoricom Marchbanks otrčala u nepoznatom smjeru. Poslije smo vidjele Georgea Watsona kako s dva konja juri prema šumi“.
Nakon što je Ellen dodala sve ove detalje, djevojke su mogle da shvate redoslijed događaja. Pretpostavile su da je Elladora Marchbanks obavjestila gospodina Watsona i da je on prema uputama Estelle Hotckis pronašao Kate i Janice.
Sutradan je Kate bila predmet opšteg interesovanja, svi su joj prilazili s raznim pitanjima, tako da je tokom čitavog dana nastojala izbjegavati sve što se kreće. Čak je pokazivala natprosječno interesovanje za predavanje iz numerologije. Profesorica Brunhilda Stevenson im je davala uvodne napomene:
„Sve su prilike da numerologija datira jos iz prastarih vremena, iz kultura koje su egzistirale na tlu današnjeg Bliskog i Srednjeg istoka, a njeni korijeni direktno su vezani za hebrejski mistični sistem poznat pod imenom "kabala" - prva tehnika "broj-u-tvom-imenu", koja se razvila u zapadnom svijetu. Naravno, neću vas sada opterećavati podacima kako je došlo do prvih numeričkih tablica, ali je neophodno pomenuti da su u svijetu danas priznate numeričke vrijednosti koje su izvedene iz međusobnih kombinacija engleskog, hebrejskog i grčkog alfabeta“.
U nastavku predavanja profesorica im je predstavila tabelu numeroloških vrijednosti, gdje su precizno određene vrijednosti svakog pojedinog slova.
„Potrebno je takođe da znate da se numeričke vrijednosti od 10 i više, osim dva izuzetka, a o njima ćemo kasnije, uvijek reduciraju samo na jednocifren broj-na brojeve od 1 do 9. Na primjer, neko ime daje zbir 168. Zbrojivši njegove cifre dobijati novi broj, ovako- 168=1+6+8=15. Ipak, i 15 je broj sa dvije cifre, te i njega treba uprostiti i to na slijedeći način- 15=1+5=6. Dakle, kada određeno ime daje zbir 168, ono ima numerička svojstva broj-šest“.
Nakon što je završila predavanje, profesorica im reče da za zadaću svaka od njih izračuna numerološku vrijednost svoga imena. Pokupile su udžbenike koje su dobile na korištenje, a potom krenule na sljedeće predavanje.
„Izgleda da te numerologija jako zanima, pozorno si pratila svaku riječ“, reče Marissa svojoj sestri. Kate je pogleda i složi facu:
„Ne zanima mene numerologija, nego su mi dosadila stalna salijetanja s glupim pitanjima, pa sam se pravila da me predavanje užasno zanima“. Marissa je prekorno pogleda, ali nije mogla odoljeti a da se ne nasmije. Sljedeće predavanje koje je stajalo u rasporedu bile su Rune. Imale su sreću što je učionica bila na istom spratu kao i ona iz numerologije, pa su uspješno izbjegle dvije drugašice koje su željele saznati više o jučerašnjem događaju. U učionici runa dočekala ih je Olivia Crunchberg, predmetna profesorica. Bila je to visoka, mršva žena sijede kose, koju je vezala u punđu na potiljku. Zamolila je učenice da se smjeste, a potom počela da daje uvodne napomene o runama:
„Rune su izvorno pismo korišteno u Sjevernoj Evropi. Pismo datira još od 2. vijeka naše ere i trajalo je kroz cijeli Srednji vijek. Rune kao pismo koje se uglavnom sastoji od ravnih linija, osmišljene su za urezivanje u tvrde površine kao u drvo, kamen, metal, kost. Nađene su urezane na nadgrobnim pločama, mačevima, urnama, štitovima i draguljima te objektima u kućnoj upotrebi poput kutija, na okvirima vrata...Od početka, Rune su preuzele ritualnu funkciju, korištene za proricanja, divinaciju u kojima se prizivaju više sile koje mogu utjecati na živote i sreću ljudi. Vještina runskih majstora doticala je svaki aspekt života, od sakralnih do najpraktičnih dijelova. Postojale su rune i čarolije koje su uticale na vrijeme, plime, žetvu, ljubav, zdravlje, plodnost, rađanje i smrt. Rune su se urezivale na amajlije, krigle, koplja, kolibe i brodove. U runskim divinacijama su se koristile grančice i kamenja jer su, kao prirodni objekti, utjelovljavali drevne moći. Runski simboli su urezivani u dijelove drveta, utisnuti u metal ili urezani u kožu koja je bila umakana u ljudsku krv , čime se smatralo da se pojačava potencija čarolije.Najčešće su bile na glatkoj površini kamenčića s nacrtanim simbolima na jednoj strani.Runski majstori s posjedovali kožne vrećice u kojima su bili ti kamenčići, na svakom po jedna runa. Protresli bi vrećicu i pobacali ih po podu. One rune koje su pale sa simbolima okrenutima prema gore su tada interpretirane. Rune su ultimatno magično oruđe za rituale s nordijskim božanstvima.Svaki runski simbol u sebi sadrži elementarnu silu koja korespondira sa značajkama boga ili nekom prirodnom moći. Svaka runa je ujedno i slovo kao i nosilac prirodne potencije.Rune su nasljednici šamanskih simbola moći, čiji korijeni sežu duboko u prošlost prije početka samog pisma“.
Marissa, koja je imala sklonost ka divinacijama, pažljivo je slušala predavanje iz Runa, dok je Kate zijevala, sakrivši se iza velike debele knjige pod naslovom „Osnovne upute za korištenje runa“. 'I ovo su kao osnovne upute', mislila je Kate, posmatrajući debelu knjigu. 'Kako bi tek trebale izgledati rune za napredne'.
Kate se trgla kada ju je Marissa munula laktom u rebra. Prvo je pogledala u nju, a potom u profesoricu koja je očito očekivala neki odgovor od nje.
„Molim“? reče bojažljivo Kate.
„Izgleda djevojko da nisi pratila predavanje, i nije mi jasno kako misliš nešto naučiti ako tako nastaviš. Ima li neko da zna odgovor na pitanje“? reče profesorica i ošinu Kate strogim pogledom. Isabel podiže ruku i nakon što joj profesorica odobri, ona progovori:
„Lingvistički gledano, riječ «runa» ima konotaciju misterije. Sama riječ se vjeruje da dolazi od Indo-evropskog korijena ru, što znači «misteriozna ili tajna stvar». Svaka oznaka koju zovemo runa je riznica znanja i značenja, ali toj se mudrosti može pristupiti samo marljivim učenjem runske vještine u svim njenim aspektima“.
Olivia Crunchberg pogleda Kate opet i reče:
„Jeste li čuli što je rekla vaša kolegica? Mudrosti runa se može pristupiti samo učenjem runske vještine u svim njenim aspektima, a sudeći po vašem nemarnom ponašanju, Vi ćete ostati uskraćeni za to znanje“. Kate promrmlja za sebe:
„Baš me briga što ću ostati uskraćena“. Oglasilo se zvono Debele Berthe i učenice počevše spremati knjige i pergament.
„Za zadaću napišite sastav o runama, a vi gospođice za kaznu treba da napišete i sastav o vezi boga Odina sa runama“. Kate prezrivo pogleda profesoricu i krenu ka izlazu. Isabel, i njena prijateljica Ilaria Perkins su išle iza Kate i zadovoljno se smijuljile. Marissa je šutke koračala pored Kate i nije joj željela reći ništa jer zna da bi je tako samo još više uzrujala. Kate nije mogla da podnese pakosni smijeh Isabele, te je samo čekala kad će joj ova nešto dobaciti. Nije čekala dugo, jer je Isabel odmah progovorila:
„Olsenice, izgleda da si preglupa da bi mogla učiti rune, zašto se jednostavno ne ispišeš iz škole i odeš pomoći Watsonu u konjušnici“?
Činilo se da je Isabel ovime prevršila mjeru, jer se Kate naglo okrenula i udarila ju šamarom. Isabel je posrnula, ali se odmah sabrala i odlučila vratiti Kate istom mjerom. Ovaj incident bi poprimio još veće razmjere da se nije pojavila Elladora Marchbanks.
„Dosta“! uzviknula je. Obruč učenica koji se okupio oko njih dvije polako se rastavljao, i za trenutak je pred njima stajala profesorica Marchbanks.
„Sramota. Pođite za mnom obje“.
„Ali profesorice...“, pokuša se izvući Isabela, a Ilaria Perkins bi joj pritekla u pomoć da je Elladora Marchbanks nije prekinula rekavši:
„Ni riječi, krenite u moju kancelariju“.
Kate i Isabel se pogledaše s dubokom mržnjom i gnušanjem, ali bez riječi pođoše za profesoricom Marchbanks koja je bila vidno ljuta. Nije im se obratila sve dok nisu stigle u njenu kancelariju. Sjela je u svoj visoki naslonjač, a one su ostale stajati preko puta nje.
„Ovakvo ponašanje nisam još doživjela u svojoj karijeri. Dovedem vas u školu da bi ste učile i postale obrazovane i moćne, a vi se tučete. Nemam riječi, strašno sam razočarana. Šta bi vaša baka rekla da ovo čuje gospođice Olsen. I ona bi bila jako žalosna, treba da se sramite“.
Kate je ovo slušala pognute glave i strašno se kajala zbog svog postupka.
„A od vas Isabel ovo nisam ni najmanje očekivala. Vi ste iz ugledne i obrazovane porodice, očekivala sam ljepše manire od vas“.
Isabel je bila gnjevna i jedva je čekala priliku da se osveti kate, zato što je zahvaljujući njoj izgubila poštovanje koje je zahvaljujući svom ugledu, uživala kod profesorice Marchbanks.
„Danas ostajete bez večere jer ste u kazni“.
Kate pomisli da su dobro prošle, ali tu nije bio kraj.
„Za kaznu ćete čistiti prašinu sa knjiga u biblioteci. Počinjete u sedam, i radićete sve do ponoći. Da ne bi bilo zabušavanja, Bertha će motriti na vas“.
Kate je pao mrak na oči na spomen Debele Berthe. Znala je da će ova koristiti priliku da se iživljava nad njima.
„Sada možete ići“, reče im grubo profesorica.
Djevojke promrmljaše izvinjenje i napustiše kancelariju. Čim su izašle, Isabel poče s prijetnjama na Katein račun ali ova ju je nastojala ignorisati, i zaputila se u suprotnom smjeru. Ispričala je Marissi i Giselle šta se desilo, a Ellen je uspjela isposlovati u trpezariji jedan obrok i dala ga Kate da ga pojede prije odlaska. Kate joj se srdačno zahvalila i na brzinu pojela obrok, iščekujući sedam sati. Kada je napokon na satu bilo deset do sedam, pozdravila se s prijateljicama i sumornog raspoloženja uputila prema prizemlju. Na stubištu je srela Isabel, koja je okrenula glavu od nje, ali Kate to nije smetalo, mislila je da je bolje ako manje budu pričale. U dnu stepeništa ih je čekala berta sa dvije četke od perja i limenim kantama napunjenim vodom. Kada su djevojke pogledale zbunjeno u kante, Bertha se zlobno nasmješi i reče svojim dubokim glasom:
„Kad već idemo u biblioteku, zašto ne bismo iskoristile priliku i da operemo pod“?
Isabel je pogleda kao da je htjela reći da ona ni u kom slučaju neće prati pod sa Debelom Berthom, a Kate je znala da je Bertha jedina koja večeras neće ništa raditi.

Poglavlje IV

ODABRANA JE STIGLA
„Marissa, mislim da je vrijeme da pođemo na iduće predavanje“, reče Kate, koja je izvukla iz svog udžbenika raspored časova i stala ga proučavati. „Gdje sada idemo?“, priupita je Marissa. „Pa, na rasporedu piše Divinacije, a ispod toga piše šator“, zbunjeno će Kate. „Šator?“, ponovi Marissa. „Koliko ja vidim časovi Divinacija se odvijaju u nekom šatoru, ali ja nigdje nisam vidjela nikakav šator“, odgovori Kate. Djevojke su izašle iz trpezarije i krenule prema prvom spratu. „Hej vas dvije, zašto niste na nastavi“? Marissa i Kate se okrenuše i ugledaše nakostriješenu Berthu koja ih je sumnjičavo gledala. „Tražimo učionicu Divinacija“, odgovori naivno Marissa. „Vi ste ili nepismene ili glupe kad niste mogle pročitati da se časovi održavaju u šatoru“, nastavi Bertha, koja je prezrivo frktala. „Gdje se nalazi šator“?, odsječe Kate, jer ju je debela Bertha već počela nervirati sa svojim napuhanim ponašanjem. „Na izlazu iz dvorca, uz samu šumu. Bolje vam je da odmah krenete jer nije to baš tako blizu“. Bertha se nasmija, kao da je bila sretna što će one zakasniti na čas. Sestre brzo pohitaše ka izlazu iz dvorca i trčeći se uputiše prema šumi, ali su brzo shvatile da je Bertha bila u pravu. Šuma je bila poprilično udaljena od dvorca, a samim time i šator. „Pitam se zašto ne drže časove divinacija u dvorcu, i zar nisu mogli postaviti ovaj šator bliže“, govorila je Kate, dok su obje kao sumanute trčale prema šatoru. Šator je bio prilično velik, smeđe boje sa crvenkastim šarama . Kada su se približile, Kate prođe rukom kroz svoju kestenjastu kosu, a potom odškrinu tamni paravan na ulazu. Sestre nisu ni ušle u šator, a odmah ih je zapahnuo miris eteričnih ulja lavande i kojekavog drugog bilja. Mislile su da će se na samom ulazu ugušiti od koncentracije ovih esencija, ali su ipak preživjele. Profesorica im je bila okrenuta leđima i palila je neko bilje, tako da se Kate i Marissa nečujno smjestiše za jedan mali stolić. Profesorica se napokon okrenu i progovori mističnim glasom: „Vrijeme je da se upoznate sa plemenitom vještinom Divinacija, ali prvo neka dvije djevojke koje su zakasnile, sa one tamo vitrine uzmu priručnike i podijele ostalima.“ Marissa i Kate su se prvobitno ukočile, a potom bez glasa ustaše i uzeše pohabane priručnike sa vitrine i počeše ih dijeliti. Kada je Kate došla do plavokose djevojke koja se sinoć zakačila sa Ellen, ona ju je prezrivo pogledala i okrenula glavu na drugu stranu. Kate je ovo naljutilo pa je priručnik bacila na njen stolić. Priručnik je skliznuo sa stola, a plavokosa djevojka je pogleda svojim zelenim očima i reče joj: „Podigni to“. Kate ju je ošinula pogledom i dobacila: „Neću, podigni sama“. „Platićeš mi za ovo glupačo“, prosikta plavokosa. Kate se udalji od stola nastavljajući da dijeli priručnike, a djevojka koja je sjedila pored plavokose prozbori: „Isabel, ko je ova od maloprije?“ Odgovor na pitanje nije dobila jer se u međuvremenu profesorica nakašlja i nastavi govoriti mističnim glasom: „Prvo da vam se predstavim. Ja sam Estella Hotchkis, vaša profesorica divinacija. Ne želim biti neskromna ali ja posjedujem veliki talenat koji se generacijama prenosi kroz moju porodicu, a sada sam spremna da taj talenat podijelim sa vama. Ali upozoravam vas, ukoliko nemate urođeni talenat za Divinacije, teško da možete ostvariti neke pomake. Ja odmah na prvoj godini mogu da vidim ko od vas ima talenta, i takve učenice na drugoj godini usmjeravam da se specijalizuju isključivo za ovu oblast, jer kao što sam već rekla ovaj talenat je rijedak i treba ga razvijati, ukoliko ga već posjedujete. No, da se vratimo na predmet, danas ću vas upoznati sa Divinacijama. Divinacija je kod antičkih naroda bila izraz za vještinu ili dar previđanja, vidovitosti, razmatranje i ogdonetavanje budućnosti. Predstavlja vrstu mistične spoznaje božanske providnosti. Stoici razlikuju umjetnu divinaciju, i neposrednu, kada duša dolazi u neposredan dodir s božanskim slutnjama, bez pomoći znamenja“. Kate je prestala slušati profesoricu koja je i dalje mljela o divinacijama, i poče se ogledati po učionici. Primjetila je da su neke djevojke prestale slušati profesoricinu priču jer ih očito nije zanimala, dok su druge poput Marisse, upijale svaku njenu riječ. Predavanje profesorice Hotchkis se odužilo do zla boga, a pijesak u pješčanom satu koji je stajao na profesoricinom stolu već je skoro sav istekao, što je značilo da se čas približava kraju. Estella Hotchkis bi pričala i dalje da se pojedine učenice nisu počele meškoljiti na svojim stoličicama. Slučajno je vidjela da joj je vrijeme predavanja isteklo, ni sama nije znala kada, pa je privela govor kraju i rekla im da mogu ići. Zrak u dvorištu je bio pravo osvježenje nakon zagušljive atmosfere ispod šatora. Kate i Janice su komentarisale predavanje profesorice Hotchkis, kada se Marissa iznenada sjeti: „Zaboravila sam svoj priručnik u šatoru“, i otrči natrag, a ostale djevojke nastaviše put u dvorac. Kada je Marissa stigla do šatora i razgrnula teški paravan, ponovno je osjetila teški miris eteričnih ulja. Profesorica je sjedila za stolom zatvorenih očiju a pred sobom je imala staklenu kuglu. Rukama je pravila pokrete iznad kugle i nešto mrmljala: „Da...tu je...da...sigurno“. Marissa je prišla malo bliže i progovorila ispriku, ali je profesorica nije registrovala. Ponovo je ponovila ispriku, ali ni ovaj put se nije desilo ništa, Estella Hotchkis je i dalje zatvorenih očiju mrmljala. Marissa je prišla svom stolu i uzela priručnik te se uputila ka izlazu iz šatora. Samo što je razgrnula paravan do ušiju joj je doprijela izjava profesorice: „Odabrana je stigla...“. Marissa se okrenula i vidjela profesoricu koja je ostavljala utisak kao da je u transu. Marissi se cijela situacija sve manje sviđala pa je žurno napustila šator ostavljajući vračaru da obavlja svoj posao. Marissa je koračala prostranim travnjakom, a po glavi su joj se motali današnji događaji. Razmišljala je o zlatnom medaljonu, znala je da je njegova moć velika i da sigurno ima dosta toga što im je Elladora Marchbanks prešutila. Potom joj pade na pamet izjava profesorice Hotchkis; Šta je trebalo značiti ono „Odabrana je stigla“? „Ko je odabrana, i za šta je odabrana“? pitala je Marissa samu sebe. Na ulazu u dvorac izvadila je raspored iz udžbenika teorije magije, koji je još uvijek imala kod sebe zajedno sa priručnikom za divinacije, i vidjela da ima slobodne sate sve do večeri kada je trebalo uslijediti predavanje iz astronomije. Već je bilo podne što je označilo vrijeme za ručak. Marissa je otrčala do svoje spavaonice gdje je odložila udžbenike, a potom se zajedno sa Giselle koju je zatekla u prostoriji, uputila u trpezariju. Na stepeništu je zatekla debelu Berthu koja je skidala prašinu sa nekog starog portreta i pjevušila neku pjesmu. Kada ih je primjetila, prestala je pjevati i digla nos, ali i tako je bila niža od njih za glavu. Trpezarija je već bila puna, a Marissa se već navikla na to da dolazi posljednja. Ona i Giselle su se smjestile u dnu stola, gdje su Kate i Janice vodile živ razgovor. „Kočijaš George je jedini muškarac na čitavom posjedu“, govorila je Janice. Kada ih je Marissa pozdravila, one se trgnuše i skrenuše temu na predavanje iz divinacija. Ostatak ručka je proveo u neobaveznom razgovoru koji se uglavnom vrtio oko školskih predavanja. Pošto su privele ručak kraju, počele su planirati ostatak dana. Kate i Janice su izrazile želju da upoznaju dvorište dvorca, i smijuljeći se izletiše napolje. Giselle je željela napisati pismo roditeljima, a Marissa se povukla u spavaonicu. Spavaonica je sada bila prazna, i Marissa se primače prozoru kroz koji je mogla da vidi gustu borovu šumu koja se sterala u daljini, a na čijem je samom početku bio smješten šator profesorice Hotchkis. Pogled joj se vratio bliže dvorcu gdje je spazila Kate i Janice kako zamiču iza zidina sjeverozapadne kule. Iznenada začu lupu vrata spavaonice, ali to je bila samo Giselle koja se vratila po pero koje je zaboravila. Kada je ponovo ostala sama, Marissa otvori udžbenik iz teorije magije i stade proučavati minijature osnivačica. Iz kofera je izvukla zlatni medaljon i počela ga upoređivati sa onim Griselde Austen. „To je definitivno taj“, reče šapatom. Ponovo je zamotala medaljon, a potom nastavila da čita lekciju iz teorije magije. Tu je nalazila još neke informacije o Eaglehill-u, čak se na jednom mjestu spominjao i medaljon, ali o njemu nije saznala ništa novo. Uskoro je zadrijemala i spustivši udžbenik na policu pored kreveta, zaspala. Probudilo ju je Kateino drmusanje i poziv da krenu na večeru. Marissa je nerado ustala, protrljala oči i ugledala rumenu Kate, pored koje je stajala Giselle. „Požuri na večeru, jer moramo stići na vrijeme na predavanje iz astronomije“, veselo će Kate, kojoj se očito žurilo jer je bila sva usplahirena i skakutala je kao gazela po spavaonici. Marissa procjedi da će doći za minut, te druge dvije djevojke izađoše iz prostorije. Večera je protekla u mirnoj atmosferi, ali je Kate primjetila da je za profesorskim stolom sjedilo svega pet vještica, među kojima je bila i Elladora Marchbanks. „Pitam se gdje su ostale profesorice“, iznese Kate svoje razmišljanje. „Prava je rijetkost vidjeti ih sve na okupu“, ubaci se Ellen Polkis, učenica druge godine. „Neke od njih dolaze objedovati u trpezariju samo u posebnim prilikama. Recimo, pravo je čudo vidjeti Estellu Hotchkis za ovim stolom, ili pak profesoricu crne magije, koja samo jedanput godišnje napušta svoj kabinet“, nastavi Ellen. Učenice prve godine su je gledale s nevjericom, i jedva su željele da upoznaju tu profesoricu. „A koja je ono profesorica“?, znatiželjno će Kate, pogledavši vješticu koja je sjedila na kraju stola. Plavokosa žena, kose skupljene u punđu na potiljku, kao da je primjetila da je neko posmatra, i pogledom preleti trpezariju. „To je Urania Borealis, profesorica astronomije. Ona je najmlađa od profesorica, ima nekih tridesetak godina. Ali nemojte da vas to zavara, poprilično je stroga i ne voli nerede na predavanjima“, opet će Ellen. Samo što je završila rečenicu, Urania Borealis ustade od stola i uputi se laganim korakom ka vratima trpezarije. Bila je to jako lijepa žena, crna plišana haljina koju je nosila, ocrtavala je njenu vitku liniju. Svoju svijetlu put naglašavala je jarkocrvenim karminom i dugim crvenim noktima, a zelene oči su nalikovale na one kao u Isabel. Njen izgled je daleko odudarao od izgleda drugih profesorica, kao da nisu bile iz istog vremena. „Gdje se drže časovi astronomije, pretpostavljam da je u jednoj od kula dvorca, zar ne? Zaboravila sam raspored, a ne mogu se sjetiti tačno o kojoj je riječ“, reče Kate, koja se uporno pokušavala sjetiti. „To je bar lako“, odgovori Ellen pripovjedačkim tonom. „Sjeveroistočna kula služi kao arhiva, jugozapadna kula je zatvorena zbog urušavanja, u jugoistočnu je ulaz zabranjen, što znači da nam preostaje samo kula koja se nalazi na sjeverozapadu.“ Djevojke je zaintrigirala jedna od informacija koju je Ellen upravo iznijela, pa je s toga Kate upita: „A zašto je u jugoistočnu kulu pristup zabranjen“? Ellen slegnu ramenima i doda: „Zaista ne znam. Učenice završne godine kažu da je i u doba kada su one došle u školu, kula bila zatvorena, tako da niko ne zna o čemu se zapravo radi. Neki su pokušali od profesorica dobiti odgovor na to pitanje, ali sve su uvijek odgovarale isto. Samo kažu da to nije naša briga, i nastave s predavanjem, tako da smo vremenom odustale od te ideje da saznamo o čemu se radi. Tek pokoja budalasta prvašica se usudi pokrenti tu temu“. Kate iznenada pocrveni, ali Marissa nije znala da li je to zbog toga što je i Kate bila jedna od tih prvašica koje su imale namjeru da pokrenu tu priču, ili zato što je u trpezariju upravo ušao George Watson. Janice i Kate mu mahnuše, ali on ih nije primjetio, već je zabrinutog lica prišao profesorici Marchbanks i nešto joj saopštio. Potom su oboje napustili trpezariju, šapćući nešto između sebe. Kate je izgledala utučeno kada su krenule na predavanje iz astronomije. Stubištem su se uspele do najvišeg sprata, a potom prošle kroz jedna vrata i ponovo nastavile penjanje, ali ovaj put zavojitim stubištem sjeverozapadne kule. Kada su se uspele na vrh našle su se u prostoriji koja je na prvi pogled bila uređena slično kao i učionica profesorice Marchbanks, osim što su police ove prostorije bile pretrpane modelima galaksije i raznim zvjezdanim kartama. Još jedna posebnost ove prostorije bio je jako visoki strop u obliku kupe, ali to je bilo i razumljivo s obzirom da su se nalazili u kuli. Skoro na samom vrhu stropa nalazila su se vrata do kojih su vodile zavojite stepenice koje su sezale uz zidove okrugle učionice. Profesorica je sjedila za svojim stolom koji je počivao u sredini učionice, a nasuprot njemu su bile razbacane učeničke klupe. Prvašice posjedaše u klupe, a potom započe predavanje profesorice Borealis. Tema časa su bile planete, te im je ona pokazivala razne slike i mape svake planete. Nakon što je završila sa teorijskim dijelom predavanja i smotala razne mape, te ih odložila na odgovarajuće police, profesorica je povela učenice u malim grupicama uz zavojito stubište do samog vrha koji je završavao vratima sa izlazom na balkon koji je bio izgrađen s vanjske strane krova i služio za astronomska promatranja. Profesorica im je objasnila kako da koriste teleskop, pa su s toga jedna po jedna razgledale nebo koje je na njihovu sreću bilo vedro i prepuno nebeskih tijela. Marissa je bila oduševljena pogledom kroz teleskop, i zadržala bi se tu još jako dugo da je profesorica nije opomenula, i rekla da i ostalim treba dati priliku da razgledaju nebo. Marissa blago porumeni i udaljivši se, stade pored Giselle. Isabel i njena prijateljica su je posmatrale i posprdno se smješkale. Pošto su sve osmotrile nebo, profesorica im reče: „Možete ići, jedino ako je neko zainteresovan da još jednom pogleda kroz teleskop, može ostati, ali samo kratko“. Samo su Marissa i još jedna djevojka izrazile želju da ostanu, dok su ostale kao munja pohitale niz zavojito stubište. Učenica koja je ostala sa Marissom prva priđe teleskopu i nakon što se zadrža neko vrijeme motreći nebo, pozdravi profesoricu i ode iz kule. Kada je Marissa pošla da još jednom osmotri planete, profesorica, koja je dotad bila zagledana u nebo, zamoli je da na trenutak odstupi jer je željela i sama nešto vidjeti. Marissa je gledala kako Urania Borealis prilazi teleskopu i nešto osmatra. „Čudno. Nisam ovo vidjela još od vremena kada sam ja bila učenica. Kakav niz...I merkur snažno sija“, razmišljala je profesorica naglas. Marissa je čekala da profesorica završi s poslom, ali kako se to nije desilo ni u naredne tri minute odluči da ju pripupita: „Profesorice, a šta bi trebalo značiti to što ste vidjeli“? Urania Borealis se trgnu, kao da je tek sad postala svjesna da je jedna učenica još uvijek tu. „Planete su formirale čudnovat niz, što se dešava veoma rijetko, već sam spomenula da sam ovo posljednji put vidjela za vrijeme mog školovanja ovdje. Ovakva pojava bi trebala označiti u skorijoj budućnosti neki veliki događaj, ili dolazak neke važne osobe“. „A šta se desilo prošli put kada se pojavio taj niz“?, zanimalo je Marissu. Profesorica je pogleda: „Interesantno, ali ništa se nije dogodilo, barem ne nešto očigledno. Ali to ne znači da neće ni sada, jer često se desi da posljedice tog događaja koji se možda odvio u tajnosti, vidimo tek godinama poslije. Preostaje nam da pratimo dalji tok kretanja nebeskih tijela i da budemo spremni na sve što bi se eventualno moglo desiti“. Obje su zašutile na nekoliko trenutaka, a potom je profesorica rekla Marissi da je već kasno i da bi trebala poći. Marissa je zamoli da pogleda tu pojavu, i ona joj to dozvoli. Planetarni niz je zaista bio neobičan i ostavljao je impresivan dojam, i Marissa nije sumnjala u njegovo značenje. Po profesoricinom nakašljavanju je shvatila da je vrijeme da pođe, pa pošto se izvinula zbog zadržavanja, djevojka napusti kulu. Dvorac je bio prilično pust, na hodniku nije bilo učenica, pa je zaključila da su već pošle na spavanje. Kada je stigla do svoje spavaonice, cimerke su već spavale, samo je još jedna svijeća dogorijevala, a vreli vosak se slijevao niz stalak željeznog svijećnjaka. Marissa se polako presvukla i umila nad umivaonikom, a potom ugasila ono što je ostalo od svijeće, i legla na počinak. U glavi su joj se motale misli o odabranoj, i spektakularna pojava na nebeskom svodu. Neko vrijeme je uzbuđeno razmišljala o tome, a potom ju je umor savladao i konačno je usnila. Prostorija je bila mračna, samo je blagi talas mjesečine obasjavao postelje djevojaka koje su disale ravnomjerno, kao jedna. Nisu ni sumnjale da se u dvorcu upravo odigrava nešto važno, nešto što bi moglo promjeniti život svake od njih.

Poglavlje III

TAJNA ZLATNOG MEDALJONA
Stvari su bile spakovane u dva kofera, od kojih je jedan pripadao njihovom ocu, a drugi, veoma star, nekada je bio u bakinom posjedu, ali im ga je ona poklonila. Nisu imale mnogo stvari te nije bio problem smjestiti sve u ta dva mala kofera. Baka im je spremila doručak, pa su objedovale u mirnoj atmosferi, ni jedna nije prozborila ni riječi. Tek kada je bilo vrijeme da krenu, baka ode do tavana i nakon par minuta siđe, te pruži Marissi smotuljak. Kada ga je Marissa razmotala, ukazao se zlatni medaljon na kojem je s jedne strane bio ugraviran orao, a s druge je pisalo ime: Griselda Austen. U unutrašnjosti medaljona se nalazila slika žene za koju je Marissa vjerovala da je Griselda Austen. „Jesi li ovo ti“?, upitala je baku. Griselda se nasmija i reče: „ Ne, nisam ja. To je moja prabaka po kojoj sam dobila ime. Vjerovatno si mislila da je to moje djevojačko prezime, ali nije. Čuvajte ovaj medaljon, jer je od neprocjenive vrijednosti, ne toliko materijalno, ali taj predmet ima istoriju. Marissa smota natrag medaljon i strpa ga u mali džep svoje haljine. Djevojke se potom oprostiše s bakom i uputiše prema selu. Kada su stigle u selo, tamo ih je ispred lokalne gostionice čekala kočija ispred koje je stajao čovjek srednjih godina koji je očito bio kočijaš. Kada ugleda djevojke s koferima priđe im i upita ih: „Vi ste gospođice Olsen“? „Da, mi smo“, potvrdi Kate. „Ja sam George Watson, radim u Eaglehill-u kao kočijaš. Poslali su me da vas odvezem tamo“. Djevojke klimnuše glavom i predaše mu svoje kofere, a potom se smjestiše u lijepu luksuznu kočiju, koja je sva blistala. Ovako raskošnu kočiju nikada nisu vidjele, te su se divile tom blještavilu. Kočija polako krenu, te se nakon nekog vremena poče kretati brže, tako da Owensvillage ostade iz njih prije nego što su mogle da se propisno oproste od svog sela. Kate je bila jako uzbuđena što će konačno vidjeti nešto novo, dok je Marissu mučila nostalgija i briga za baku. Izvadila je iz džepa medaljon i počela ga pažljivo proučavati. Pitala se kakva je to toliko važnost tog medaljona i željela je saznati njegovu istoriju. Baka joj je rekla da će to saznati u Eaglehill-u pa je zbog toga jedva čekala da stigne tamo, samo zbog medaljona. Čitav dan su provele u putu. Kate se oduševljavala prelijepim krajolicima Škotske, dok je Marissa veći dio puta prespavala. U putu su zastali kraj jedne gostionice da nešto pojedu, ali djevojke su rekle George-u da nemaju novaca da plate jelo, na što im je on odgovorio da ništa ne brinu jer se Elladora Marchbanks pobrinula da im obrok bude plaćen. Za vrijeme objeda u gostionici, Marissa je pitala kočijaša o tome ko je zapravo Elladora Marchbanks. „Elladora Marchbanks je sadašnja direktorica škole i vlasnica Eaglehill-a. Potomak je velike Fione Atkins, ali da vam ja sada ne pričam o tome, već ćete to saznati od osoba koje bolje poznaju istoriju Eaglehill-a“, ispriča im George između zalogaja. Djevojke su bile zainteresovane da čuju cijelu priču, ali kočijaš očio nije bio raspoložen za propovijedanje. Marissu više nije zanimao samo medaljon, sad ju je intrigiralo i ime Fiona Atkins. Kada su se približili Eaglehill-u već je pao mrak. „Jesmo li blizu tog sela“?, priupita Kate „Da, već smo na ulazu u Grandforest“, dobaci kočijaš. „Grandforest? Ali zar se selo ne zove Eaglehill?“, uzrujano će Marissa. Kočijaš se nasmija: „Vi izgleda ne znate ni gdje idete. Eaglehill je veliki posjed na izlazu iz Grandforesta. Nakon što su prošli kroz Grandforest, kočijaš skrenu sa glavnog puta i kočija se uputi stazom prema Eaglehillu. S obje strane staze bila je gusta borova šuma, koja je djelovala zastrašujuće. Međutim nakon određenog dijela puta šuma je naglo završavala, a na velikoj čistini stajao je dvorac. Djevojke su zabezeknuto gledale ogromnu građevinu koja je dominirala na blagoj uzbrdici. Kroz prozore dvorca izbijalo je blještavo svjetlo kakvo sestre nikada nisu vidjele. One su kod kuće koristile svega dvije svijeće, koje nisu bacale bogzna kakvu svjetlost. George zaustavi kočiju pred ulazom dvorca i djevojke izađoše. Uzeše svoje kofere i stadoše zbunjeno, ne znajući šta dalje da rade. No ubrzo se začu glas koji je dopirao s ulaznih vrata. One se osvrnuše i ugledaše nisku debeljuškastu ženu u odori služavke koja ih je zvala da dođu. Sestre potražiše pogledom George-a koji ih pozdravi i udalji se potom, tako da su i same morale poći sa debelom ženicom. „Dobrodošle u Eaglehill“, reče im ona službeno. Nije bila neljubazna, ali se ponašala kao da je ostavila neki bitniji posao da bi njih uvela unutra. Ušle su u dvorac, a debela služavka zatvori ogromna ulazna vrata. „Pođite za mnom“, reče im zapovjednim tonom. Pošle su sve tri niz veliki hodnik, i hodale su sve dok se služavka ne zustavi pred jednim vratima s desne strane hodnika i pokuca. Začuo se znak potvrde, tako da ona otvori vrata. U prostoriji je sjedila starija dama čitajući za radnim stolom neko pismo. „Dovela sam vam gospođice Olsen“, reče debeljuškasta žena. „Hvala Bertha, možeš ići“, reče dama ne skidajući pogleda s pisma. Bertha napusti prostoriju i zatvori vrata za sobom, ostavljajući djevojke nasamo s gospođom. Nakon par trenutaka žena odloži pismo i pogleda dvije sestre koje su nijemo stajale. „Dobrodošle u Eaglehill, ja sam Elladora Marchbanks“. Djevojke klimnuše glavom, a dama nastavi: „Sigurno vam je poznato zašto ste ovdje, jer u suprotnom ne biste bile tu preda mnom. U školi Eaglehill dolaze samo vještice koje imaju magični talenat naslijeđen od svojih majki. Ako ga je majka imala, imaće ga i kći, a ako nije, onda ne mogu ni potomci. O tome šta ćete učiti u ovoj školi, i njenu istoriju saznaćete već sutra. Sada predlažem da krenete za mnom do trpezarije, sigurno ste gladne“. Elladora Marchbanks ustade iz naslonjača i pođe ka vratima. „Slijedite me“, pokaza rukom i nastavi dalje. Kate i Marissa su pošle za njom. „Gospođo Elladora“, progovori Kate, „Šta ćemo s našim koferima“? „Ah, to sam zaboravila. Bertha dođite!“. Uskoro se pomoli debela služavka, i prihvati kofere. „Odnesi kofere u njihovu spavaonicu“, reče Elladora. Kada su stigle u trpezariju, zaključile su da sva ona svjetlost koja isijava iz dvorca pripada ovoj prostoriji. Sa visokog stropa visili su ogromni lusteri sa stotinama svijeća koje su bacale blistavu svjetlost po kamenim zidovima prostorije. Prostorija je bila uka ali nevjerovatno duga. Kraj samog ulaza nalazio se jedan duguljasti sto za kojim je sjedilo devet vještica, dok je deseta stolica bila prazna. Nasuprot tom stolu nalazila su se dva duga stola za kojim su sjedile mlade djevojke, za koje su sestre pretpostavile da su učenice. „Priđite onom stolu uz lijevi zid i potražite slobodno mjesto“, reče im Elladora Marchbanks, koja potom sjede na desetu stolicu najmanjeg stola. Sestre pođoše prema dnu velikog stola uz lijevi zid. Pratili su ih znatiželjni pogledi drugih djevojaka koje su se već smjestile za stolom. Marissa sjede do jedne plavokose djevojke, a Kate do Marisse. „Vidim da ste se sve smjestile“, progovori Elladora Marchbanks, koja je u međuvremenu ponovo ustala sa svoje stolice. „Pa drage moje, dobrodošle na još jednu godinu školovanja u Eaglehill-u. Očekujem da vaše ponašanje bude u skladu sa školskim propisima, kao i da vaš trud u toku školske godine bude primjetan. Sutra u osam sati vam počinje nastava. Učenice prvog razreda neka sutradan dođu u prvu prostoriju na drugom spratu, a ostale neka podignu raspored u mom kabinetu. Ima li pitanja?“. Pošto niko očito nije imao pitanja, Elladora jednom zapucketa prstima, te se otvoriše vrata kroz koja munjevitom brzinom uđe dvadesetak žena, među njima i debela Bertha, noseći ogromne poslužavnike s hranom. Brzinski su ih spuštale na stolove i vraćale se u kuhinju po nove poslužavnike. „Koja brzina“, zaprepašteno će Marissa. „Kako stignu tako brzo donijeti svu tu hranu“? glasno je razmišljala Kate. „Zato što sve prvo pripreme u kuhinji, pa potom donose. Naravno to ne bi bilo moguće odraditi tako brzo da kuhinja nije odmah pored trpezarije“, saopšti im djevojka koja je sjedila preko puta njih. „Izvinite što se nisam predstavila. Ja sam Ellen Polkis, učenica druge godine. Marissa i Kate joj se predstaviše te započeše priču. Saznale su da je Ellen isto godište kao i Marissa. „Roditelji obično šalju ovdje kćeri kada napune petnaest godina, ali dešava se da neko pošalje i godinu, pa i više, kasnije. I mene su poslali godinu kasnije, nisu bili sigurni da li je ovo pravi izbor za moju budućnost“, nastavila je Ellen. Marissa i Kate su je pažljivo slušale, a potom se u razgovor ubacila plavokosa djevojka, koja je sjedila do Marisse. Svojim zelenim očima kao u mačke motrila je Ellen a potom progovorila: „Naravno da je ovo tvoja budućnost. Ovo bi trebao biti san svake djevojke, mislim da samo glupi ljudi mmogu imati dileme kada je u pitanju odlazak u Eaglehill. Ipak bi trebali postrožiti kritetije za primanje učenika, jer vidim da nisu sve vještice mnogo pametne“. Posprdno se nasmijala i otkrila blistavobijele zube, a potom se okrenula djevojci do sebe i nastavila priču s njom. „Kako je odvratna“, promrmlja Ellen. „Ako je došla iz bogate porodice misli da je njen cijeli svijet“. Plavokosa djevojka ovo nije čula, nego se za to vrijeme hihotala sa djevojkom koja je sjedila sa njene lijeve strane. Uskoro je Elladora Marchbanks označila kraj večera i ponovno pozvala služavke da upute mlade djevojke u njihove spavaonice. Učenice prve i druge godine bile su smještene u spavaonice na trećem spratu, a starije učenice su bile na spratu iznad. Debela Bertha je zamolila učenice prve godine da se rasporede u grupe od po četiri i da u tim malim kolonama pođu za njom. Kada su stigle na treći sprat. Bertha je rekla svakoj grupici da uđe kroz jedna od vrata s lijeve strane hodnika, dok su učenice druge godine same produžile u njima već dobro poznate spavaonice s desne strane hodnika. Kate i Marissa su skupa sa još dvije djevojke ušle kroz predzanja vrata na lijevoj strani i našle su se u maloj sobi sa četiri željezna kreveta i dva velika crna ormara. Kreveti su bili lijepe, starinske izrade. Naslon kreveta bio je izrađen od željeznih šipki koje su se međusobno isprepletale i tvorile nevjerovatne oblike. Pored svakog kreveta, počivale su male police, na kojima je stajao svijećnjak sa po četiri svijeće. Marissa je prišla prozoru, ali napolju je bio mrkli mrak tako da joj pogled nije dopirao dalje od prozorskih stakala. Sobu su dijelile sa još dvije djevojke koje su se smjestile na prva dva kraveta. Djevojka koja je spustila svoje stvari na ležaj do zida imala je čudan naglasak i predstavila se kao Giselle. Ispričala im je da je ona zapravo francuskinja, ali da joj je majka engleskog porijekla. Pošto je i njena majka završila ovu školu, odlučili su i nju poslati natrag u Englesku. Giselle je neko vrijeme pričala o sebi, usput četkajući svoju crnu kosu, a potom se u razgovor uključila i druga djevojka koja se jedila preko puta Giselle. Rekla je da se zove Janice Parkins i da je došla iz okolice Londona. Ni Janice nije bila tipična Engleskinja. Imala je malo tamniji ten, dugu valovitu smeđu kosu i bademaste zelene oči. Kate je intrigirao Janicein izgled pa ju je upitala odakle potiče ta egzotičnost u njenom izgledu. Janice se nasmijala i odgovorila da joj je jedna baka Argentinka. Nakon što su se upoznale i pretresle veliki broj životnih tema, djevojke su se presvukle u spavaćice i pogasile svijeće. Sve su bile uzbuđene jer sutra se trebalo desiti nešto novo, konačno je bilo vrijeme da upoznaju tu magiju. Ujutro ih je probudilo zvonce debele Berthe koja je svakoj na krevet bacila po jedan crni ogrtač: „Ovo vam je uniforma, i bez toga ne silazite na predavanje. I dižite se već jednom, doručak samo što nije poslužen, ako mislite da ćemo čekati da se gospođice razbude, grdno se varate“. Okrenula se na peti i zalupila vratima spavaonice. „Kako čudna žena“, prozbori Janice. Sve četiri se nasmiješiše, a potom su počele jedna po jedna da grabe vodu iz velikog željeznog kotla i da se umivaju nad keramičkim slivnikom. Očešljale su se, a potom sišle u trpezariju, u kojoj je doručak već bio poslužen. Prišle su svom stolu i sjele. Imale su pogled na veliku zelenu poljanu, na kojoj su se nalazile dvije kućice nalik na staklenik. Pošto su završile s objedom i pošle od stola, Marissa je spazila da je suprotni zid, odnosno onaj kojem je do tada bila okrenuta leđima prepun velikih potreta vještica, koje su bili poredani jedan do drugog. Nije stugla detaljnije razgledati slike, jer joj je Kate rekla da će zakasniti na nastavu. Grupica prvašica se uputila na drugi sprat i polako su ušle jedna za drugom u prostranu prostoriju prepunu klupa. Svaka učenica je sjedila sama u klupi, i pred svakom se nalazila stara raskupusana knjiga prilične debljine na kojoj je pisalo Teorija magije. Prije nego što su stigle i otvoriti knjigu, pred njima se stvorila niko drugi do sama Elladora Marchbanks. Pogledala ih je sve strogo a potom se kratko nakašljala: „Dobrodošle na prvo predavanje u vašem školovanju. Kao što su neke od vas pročitale, ovaj predmet se zove Teorija magije, i služi prije svega da vas upozna sa korjenima magije i njenom istorijom, te razvojem. U svim vremenima čovjek je vjerovao u djelovanje vanzemaljskih sila. Ovo se vjerovanje može utvrditi tokom cjelokupnog kulturnog razvoja čovječanstva i može se slobodno reći da je čak obilježilo istoriju mnogih naroda, država pa i civilizacija. Začetke magije možemo tražiti daleko u antičkoj prošlosti, o čemu ćete moći više pročitati na prvim stranicama vašeg udžbenika. Kao što vidite, magija je našla svoj put i do same Engleske, koja je postala veoma značajno poprište magijskih dešavanja. Na žalost, magija nije svuda naišla na istu dobrodošlicu, pa tako i u samoj Engleskoj. Čitav srednji vijek, vještice su proganjane, spaljivane i mučene. Ljudi nisu vjerovali u magiju, naročito muškarci, jer je oni zapravo nisu ni imali. Žene su se plašile, i one koje su bile vještice, i one koje to nisu. Narod je bio primitivan i sve što nije mogao shvatiti tumačio je kao magiju, tako da su često nedužni stradavali. Magija se u to vrijeme izvodila u potpunoj tajnosti, situacija ni danas, na početku devetnaestog vijeka, nije bolja. Upravo ta potreba da se magija izvodi na jedan slobodniji način, nagnala je skupinu vještica da u strogoj tajnosti organizuju školu za vještice. I tako je nastao Eaglehill, iako je sam dvorac postojao i ranije, ali je s vremenom nadograđivan za potrebe škole. Osnivačem Eaglehilla smatra se Fiona Atkins koja je skupa sa još devet prognanih vještica utemeljila ovu školu.“ Marissa se trgla na pomen imena Fione Atkins, i sada joj je bilo jasno zašto joj je George Watson dao epitet Velika. Elladora Marchbanks nastavi predavanje: „Fiona Atkins je bila jedinica u porodici, tako da je naslijedila ovaj dvorac i iskoristila ga da pokrene školu magije. Rado je prihvatila i ugostila još devet vještica, koje su joj srdačno pomogle da pokrene svoj projekat. Svaka od tih žena bila je iskusna vještica sa mnogo talenta i znanja, i mogla je da mnogo doprinese ovoj školi. Od samog početka u školi se izučavalo deset predmeta, jer je svaka od osnivačica uzimala jednu granu magije da je prenosi na mlade generacije. Oko jednog predmeta je nastala polemika, radi se zapravo o Crnoj magiji, ali Morena Sawyer, jedna od osnivačica je odgovorno tvrdila da svaka vještica mora biti upznata s njom, čisto da bi je mogla prepoznati. I tako je škola i počela sa radom. Učenice su krišom dolazile u školu, za koju su mnogi mislili da je obična ženska škola, ali ova škola to nije bila. Zahvaljujući toj tajnosti uspjela se odžati do današnjeg dana. Tradicija tih deset predmeta slijedi se i dan danas, pa tako da uvijek postoji deset profesorica koje će podučavati učenicima onim granama magije koje su utemeljene na samom početku rada škole. Na stranici dvadeset i sedam, pronaći ćete slike osnivačica Eaglehill-a, u knjizi su zapravo minijature portreta koje ste mogle vidjeti u trpezariji.“ Djevojke brzo prelistaše knjigu i pogled im se zaustavi na minijaturnim portretima vještica ispod kojih su pisala njihova imena. Marissa ispod jednog portreta uoči ime Griselda Austen. Ponovo je pročitala ime jer nije vjerovala da je njena pra pra baka jedna od osnivačica Eaglehill-a. Još jedna stvar koju je uočila jesu medaljoni koji su krasili vratove svake od deset žena. Marissa nije mogla da odoli a da ne priupita profesoricu Marchbanks o medaljonima, naravno nije spomenula da je jedan u njenom posjedu. Profeosrica ju je gledala par sekundi a potom progovorila: „Imate veoma dobru moć zapažanja gospođice Olsen. Da, zaboravila sam spomenuti medaljnone. Smatra se da je taj medaljon koji vidite na vratu svake od deset osnivačica, u stvari zaštitni znak Eaglehill-a. Na prednjoj strani medaljona nalazi se orao koji simbloizira moć, mudrost, pamet i snagu, sve što treba da ima vještica koja dođe u ovu školu. Jedni im pripisuju veliku magičnu moć, ali ta moć nikada nije otkrivena. Drugi pak kažu da medaljoni imaju moć tek kada se nađu na okupu, ali nisu bili zajedno još od vremena Fione Atkins“. „Ali gdje su medaljoni sada“?, upita Giselle. „Pet godina nakon osnivanja škole, Morena Sawyer ju je napustila, tako da se tu gubi svaki treg njenom medaljonu. Još nekoliko je vještica vremenom napustilo školu, a pretpostavlja se da su medaljoni još uvijek u posjedima njihovih potomaka koji su rasprostranjeni širom Britanije, pa čak i na dalje. U školi su ostala svega tri medaljona od kojih je jedan pripadao Fioni Atkins. Tajnu zlatnog medaljona ćemo saznati tek kada se svih deset nađe na okupu, a pitanje je da li će se to ikada desiti“. Uskoro se oglasi zvonce debele Berthe i učenice krenuše ka izlazu. „Ponesite ove udžbenike sa sobom, iz njih ćete učiti dok ste u školi, a u svaki sam dodala i raspored časova“, doda Elladora Marchbanks i potom napusti prostoriju. Marissa zgrabi svoju knjigu, a zatim povuče Kate sa sobom i skupa otrčaše do trpezarije, koja je sada bila prazna. Stale su nasuprot desnom zidu i gledale portrete osnivačica koji su se nizali duž čitave dvorane. Pogled im se zaustavio na portretu Griselde Austen, koju su prepoznale kako po minijaturi u knjizi, tako i po identičnoj minijaturi koja se nalazila unutar medaljona koji su imale u svom posjedu. „Ne mogu vjerovati da smo mi potomci jedne od osnivačica“, prozbori Kate. „Misliš li možda da bi trebale pokazati Elladori Marchbanks naš medaljon“, nastavi Kate. Marissa nije skretala pogled s portreta Griselde Austen i samo kratko reče: „Ne. Još uvijek ne“.

Poglavlje II

VAŠIM VENAMA TEČE MAGIJA
Sunčane zrake tog jutra svima su donijele život osim Lydiji, koja je izdahnula. Djevojke su već bile u dvorištu kada se to dogodilo. Kate je iz zemlje vadila krompir, a Marissa je čupala korov u cvjetnoj gredici ispod majčinog prozora. Baka, koja je ušla u sobu noseći Lydiji doručak prva je primjetila da njena kćerka više nije među živima. Lydia je nečujno, potpuno sama, napustila ovaj svijet. Starica je držala i dalje poslužavnik, i nijemo gledala u svoju kćerku, koja je bila blijeda kao krpa i više nije disala. Stajala je tako, činilo joj se satima, nijema i nepomična, sve dok Kate nije ušla u sobu i vidjela svoju mrtvu majku na postelji. Vrisnula je i pritrčala majčinom tijelu, koje se polako hladilo. Uhvatila ju je za ruku i kleknuvši pored nje počela da plače i nariče. Marissa koja je začula sestrin plač iz kuće dotrčala je u sobu i spazivši prizor, prvo se ukočila poput bake, a potom prišla majci i počela plakati skoro nečujno. Kate i Marissa su bile sušta suprotnost, prva je bila energična, ali i osjećaje je pokazivala otvoreno, dok je njena starija sestra uvijek ostavljala sentimentalan dojam i svoje emocije je držala u sebi. Starica najzad spusti poslužavnik i priđe Lydijinom tijelu. Par suza je palo niz njeno naborano staračko lice, ona ih obrisa i potom izađe iz sobe. Isti dan su pokopali Lydiju na seoskom groblju, oko čega se Marissa najviše zauzela. Pogreb je bio jednostavan i intiman, jer je osim njih tri, pogrebu prisustvovalo još svega troje ljudi, uključujući pogrebnika. Večer su provele u tihoj atmosferi, djevojke su sjedile za stolom nijemo gledajući u kutove sobe, i odbile su jesti večeru koju je starica na brzinu spremila. I sutrašnji dan je protekao u sličnom raspoloženju. Marissa je nešto šutke čeprkala po vrtu, dok je Kate presjedila cijeli dan obuzeta mislima. Čak je i starica, koja je svakodnevno spravljala napitke, ostavila svoju zanimaciju. No, nju su mučile druge misli. Željela je reći svojim unukama veliku porodičnu tajnu i tražila je način, ali ga nije nalazila. Proteklo je petnaest dana od pogreba, ali je u kući i dalje vladala tišina. Ukućani su se vratili svojim svakodnevnim poslovima, ali su ih radile šutke, svaki razgovor je zamro. Za večerom je nakon svih tih dana Marissa konačno progovorila: „Sada kada mama više nije sa nama, mislim da je moja dužnost da nađem posao, jer ipak se moramo prehranjivati od nečega. Razgovaraću s gospodinom Petersonom, i tražiti mamin stari posao.“ Kate je bez riječi gledala u sestru, a starica se nakon dugog ustručavanja usudi reći slijedeće: „Mislim da to neće biti potrebno sada kada odlazite odavdje“. Sestre je pogledaše sa mješavinom čuđenja, nevjerice i interesovanja, a Kate promuca: „Odlazimo? Gdje odlazimo?“ „Idete u neku vrstu škole, da nastavite obrazovanje“, nastavi starica. „Školovanje“?, s nevjericom će Marissa. „Ali mi smo završile osmogodišnju školu, a sada je već kasno da bi nastavile dalje, uostalom nemamo ni uslova, a i čemu sve to?“ „Pa, da ste čekale još koju godinu stvarno bi bilo kasno“, ležerno doda starica, „Ali budite sretne jer ste uhvatile posljednji voz“. Djevojke su i dalje gledale u staricu pitajući se da li ju je kćerkina smrt smetla s uma ili je posrijedi nešto drugo. Najzad se Marissa sabra i reče: „Ali mi nemamo novaca da idemo bilo gdje, a i ne možemo te ostaviti“. Baka ju je pogledala i blago se nasmiješila: „Ne brinite za mene, ja sam tvrda stijena, a i volim samoću. A što se novca tiče, ni to ne bi trebao biti problem, jer tamo gdje idete ne traži se novac već talenat, a vi ga drage moje imate“. Sestrama i dalje čitava situacija nije bila mnogo jasnija ali su barem pokazivale više interesovanja za cjelokupnu priču, nego na samom početku. „Gdje se zapravo nalazi ta škola i šta se u njoj uči“, priupita Kate. Starica se proeškolji na stolici a potom progovori: „Eh tu je zapravo kvaka. Vjerovatno ćete misliti da sam luda kada vam ovo saopštim, ali moraćete mi vjerovati jer govorim istinu, ne zvala se ja Griselda Robins“. Kate se nasmija, ali Marissa osta suzdržana. Griselda nastavi priču: „Vidite drage moje...Postoji jedan talenat koji se stiče rođenjem i prenosi se samo ženskom linijom, ja ga imala ga je moja majka, imala ga je i vaša majka, a bogme imamo i nas tri.“ Kate na prvi mah pomisli da se radi o pjevanju, ali znala je da ona ne pjeva lijepo, a ni baka. „O kakvom se talentu radi“? Marissa će. „Zaista mi ništa ne pada na pamet“. „Pjevanje definitivno nije“, ubaci se Kate. Starica se nasmija, a potom produži: „Znači, radi se o talentu koji se generacijama prenosi s generacije na generaciju, ali samo po ženskoj liniji. Vi ste rođene s tim i imate pravo da to znate, zapravo dužnost vam je da ga razvijate jer u suprotnom bi se moglo desiti da oslabi, tako da će vaše kćeri ostati uskraćene za taj veliki dar.“. „Reci nam već jednom“, nestrpljivo odvrati Kate. „Drage moje, vi ste vještice“, reče stara Griselda. Marissa, koja je bila zamišljena, trgnu se i napravi izraz lica kao da nije sigurna da li je dobro čula, dok je Kate izbuljila oči s mješavinom nevjerice i uvrijeđenosti“. „To baš i nije kompliment“, frknu Kate. „Izgleda da još niste shvatile. Ne želim vas tim epitetom vrijeđati, ali vi ste stvarno vještice, vašim venama teče magija“. Sestre su pogledale baku, i objema im se u glavi motala misao da je baka definitivno poludjela. „Vidim da mi ne vjerujete, ali predočit ću vam nekoliko jasnih dokaza o ovome. Nemojte misliti da nisam vidjela da me posmatrate kao luđakinju“, uvrijeđeno će starica. Potom ustade i iz malog drvenog kovčežića koji je počivao na drvenoj polici izvadi pismo od žutog pergamenta koji je izgledao prilično staro iako to očito nije bio. Preda pismo Marissi koja ga je razastrla na sto, a potom se obje sestre primaknuše i počeše u sebi čitati pismo koje je bilo naslovljeno na Griseldu Robins, njihovu baku: Draga Griselda, Vaše pismo sam čekala već godinama, i pomalo sam izgubila nadu da ću ga ikada dočekati. Prijatno sam iznenađena vašim zahtjevom da svoje unuke pošaljete u našu školu. U današnje doba pravo je bogatstvo pronaći nekoga sa darom za magiju. Sve je manje vještica jer su vremena takva da mnogi ili odustaju od magije, ili rađaju mušku djecu, i zauvijek brišu iz svoje porodice moć magije. Vidim da u vašoj porodici nije takav slučaj. Imate dvije unuke i biće mi veoma drago da ih primim kod sebe jer njihovo je mjesto ovdje, u Eaglehill-u. Veoma mi je žao što su vaše unuke tako rano ostale bez majke, ali obećavam vam da ćemo nastojati da im taj nedostatak nadomjestimo. U četvrtak ću poslati kočije u Owensvillage, pa neka djevojke budu spremne. Vaša Elladora Marchbanks Sestre su pročitale pismo, a zatim se zgledaše. Marissa prva progovori: „Zašto ranije nismo saznale da smo to što jesmo“? Starica se zbuni, a potom sagnu glavu i tiho prozbori: „Vaša majka nije željela da saznate to dok je ona na životu“. Djevojke je pogledaše zbunjeno. „Zašto“?, reče Kate Griselda kao da se najednom sabra i držanje joj poprimi neku strogoću: „To me ne pitajte. Saznaćete kad bude vrijeme“. „Ali..“, Marissa zausti. „Ništa ali. Ne želim čuti više ni riječi o tome. Vaša majka bi sigurno željela da budete velike vještice, u to nemojte sumnjati. Imala je ona svoje razloge zbog čega se prestala baviti magijom. Ona je također išla u tu istu školu nekada, i ne postavljajte mi više pitanja, nego izvlite se spremiti jer sutradan ujutro dolaze po vas“. Djevojke još nikada nisu vidjele baku ovako ljutu, pa su se s toga suzdržale od daljnjih pitanja. Starica se povukla u svoju sobu, a sestre zaključiše da je najbolje da se počnu pakovati jer, zapravo, nisu imale šta izgubiti. Nikada nisu otišle iz sela, a ovo im je jedinstvena prilika. Brinule su se za baku, ali ona im je jasno stavila do znanja da želi da odu tamo, i još im je naglasila da je to nešto veoma bitno, ne samo u njihovom životu, već i u životu njihovih budućih potomaka.