Poglavlje IV

ODABRANA JE STIGLA
„Marissa, mislim da je vrijeme da pođemo na iduće predavanje“, reče Kate, koja je izvukla iz svog udžbenika raspored časova i stala ga proučavati. „Gdje sada idemo?“, priupita je Marissa. „Pa, na rasporedu piše Divinacije, a ispod toga piše šator“, zbunjeno će Kate. „Šator?“, ponovi Marissa. „Koliko ja vidim časovi Divinacija se odvijaju u nekom šatoru, ali ja nigdje nisam vidjela nikakav šator“, odgovori Kate. Djevojke su izašle iz trpezarije i krenule prema prvom spratu. „Hej vas dvije, zašto niste na nastavi“? Marissa i Kate se okrenuše i ugledaše nakostriješenu Berthu koja ih je sumnjičavo gledala. „Tražimo učionicu Divinacija“, odgovori naivno Marissa. „Vi ste ili nepismene ili glupe kad niste mogle pročitati da se časovi održavaju u šatoru“, nastavi Bertha, koja je prezrivo frktala. „Gdje se nalazi šator“?, odsječe Kate, jer ju je debela Bertha već počela nervirati sa svojim napuhanim ponašanjem. „Na izlazu iz dvorca, uz samu šumu. Bolje vam je da odmah krenete jer nije to baš tako blizu“. Bertha se nasmija, kao da je bila sretna što će one zakasniti na čas. Sestre brzo pohitaše ka izlazu iz dvorca i trčeći se uputiše prema šumi, ali su brzo shvatile da je Bertha bila u pravu. Šuma je bila poprilično udaljena od dvorca, a samim time i šator. „Pitam se zašto ne drže časove divinacija u dvorcu, i zar nisu mogli postaviti ovaj šator bliže“, govorila je Kate, dok su obje kao sumanute trčale prema šatoru. Šator je bio prilično velik, smeđe boje sa crvenkastim šarama . Kada su se približile, Kate prođe rukom kroz svoju kestenjastu kosu, a potom odškrinu tamni paravan na ulazu. Sestre nisu ni ušle u šator, a odmah ih je zapahnuo miris eteričnih ulja lavande i kojekavog drugog bilja. Mislile su da će se na samom ulazu ugušiti od koncentracije ovih esencija, ali su ipak preživjele. Profesorica im je bila okrenuta leđima i palila je neko bilje, tako da se Kate i Marissa nečujno smjestiše za jedan mali stolić. Profesorica se napokon okrenu i progovori mističnim glasom: „Vrijeme je da se upoznate sa plemenitom vještinom Divinacija, ali prvo neka dvije djevojke koje su zakasnile, sa one tamo vitrine uzmu priručnike i podijele ostalima.“ Marissa i Kate su se prvobitno ukočile, a potom bez glasa ustaše i uzeše pohabane priručnike sa vitrine i počeše ih dijeliti. Kada je Kate došla do plavokose djevojke koja se sinoć zakačila sa Ellen, ona ju je prezrivo pogledala i okrenula glavu na drugu stranu. Kate je ovo naljutilo pa je priručnik bacila na njen stolić. Priručnik je skliznuo sa stola, a plavokosa djevojka je pogleda svojim zelenim očima i reče joj: „Podigni to“. Kate ju je ošinula pogledom i dobacila: „Neću, podigni sama“. „Platićeš mi za ovo glupačo“, prosikta plavokosa. Kate se udalji od stola nastavljajući da dijeli priručnike, a djevojka koja je sjedila pored plavokose prozbori: „Isabel, ko je ova od maloprije?“ Odgovor na pitanje nije dobila jer se u međuvremenu profesorica nakašlja i nastavi govoriti mističnim glasom: „Prvo da vam se predstavim. Ja sam Estella Hotchkis, vaša profesorica divinacija. Ne želim biti neskromna ali ja posjedujem veliki talenat koji se generacijama prenosi kroz moju porodicu, a sada sam spremna da taj talenat podijelim sa vama. Ali upozoravam vas, ukoliko nemate urođeni talenat za Divinacije, teško da možete ostvariti neke pomake. Ja odmah na prvoj godini mogu da vidim ko od vas ima talenta, i takve učenice na drugoj godini usmjeravam da se specijalizuju isključivo za ovu oblast, jer kao što sam već rekla ovaj talenat je rijedak i treba ga razvijati, ukoliko ga već posjedujete. No, da se vratimo na predmet, danas ću vas upoznati sa Divinacijama. Divinacija je kod antičkih naroda bila izraz za vještinu ili dar previđanja, vidovitosti, razmatranje i ogdonetavanje budućnosti. Predstavlja vrstu mistične spoznaje božanske providnosti. Stoici razlikuju umjetnu divinaciju, i neposrednu, kada duša dolazi u neposredan dodir s božanskim slutnjama, bez pomoći znamenja“. Kate je prestala slušati profesoricu koja je i dalje mljela o divinacijama, i poče se ogledati po učionici. Primjetila je da su neke djevojke prestale slušati profesoricinu priču jer ih očito nije zanimala, dok su druge poput Marisse, upijale svaku njenu riječ. Predavanje profesorice Hotchkis se odužilo do zla boga, a pijesak u pješčanom satu koji je stajao na profesoricinom stolu već je skoro sav istekao, što je značilo da se čas približava kraju. Estella Hotchkis bi pričala i dalje da se pojedine učenice nisu počele meškoljiti na svojim stoličicama. Slučajno je vidjela da joj je vrijeme predavanja isteklo, ni sama nije znala kada, pa je privela govor kraju i rekla im da mogu ići. Zrak u dvorištu je bio pravo osvježenje nakon zagušljive atmosfere ispod šatora. Kate i Janice su komentarisale predavanje profesorice Hotchkis, kada se Marissa iznenada sjeti: „Zaboravila sam svoj priručnik u šatoru“, i otrči natrag, a ostale djevojke nastaviše put u dvorac. Kada je Marissa stigla do šatora i razgrnula teški paravan, ponovno je osjetila teški miris eteričnih ulja. Profesorica je sjedila za stolom zatvorenih očiju a pred sobom je imala staklenu kuglu. Rukama je pravila pokrete iznad kugle i nešto mrmljala: „Da...tu je...da...sigurno“. Marissa je prišla malo bliže i progovorila ispriku, ali je profesorica nije registrovala. Ponovo je ponovila ispriku, ali ni ovaj put se nije desilo ništa, Estella Hotchkis je i dalje zatvorenih očiju mrmljala. Marissa je prišla svom stolu i uzela priručnik te se uputila ka izlazu iz šatora. Samo što je razgrnula paravan do ušiju joj je doprijela izjava profesorice: „Odabrana je stigla...“. Marissa se okrenula i vidjela profesoricu koja je ostavljala utisak kao da je u transu. Marissi se cijela situacija sve manje sviđala pa je žurno napustila šator ostavljajući vračaru da obavlja svoj posao. Marissa je koračala prostranim travnjakom, a po glavi su joj se motali današnji događaji. Razmišljala je o zlatnom medaljonu, znala je da je njegova moć velika i da sigurno ima dosta toga što im je Elladora Marchbanks prešutila. Potom joj pade na pamet izjava profesorice Hotchkis; Šta je trebalo značiti ono „Odabrana je stigla“? „Ko je odabrana, i za šta je odabrana“? pitala je Marissa samu sebe. Na ulazu u dvorac izvadila je raspored iz udžbenika teorije magije, koji je još uvijek imala kod sebe zajedno sa priručnikom za divinacije, i vidjela da ima slobodne sate sve do večeri kada je trebalo uslijediti predavanje iz astronomije. Već je bilo podne što je označilo vrijeme za ručak. Marissa je otrčala do svoje spavaonice gdje je odložila udžbenike, a potom se zajedno sa Giselle koju je zatekla u prostoriji, uputila u trpezariju. Na stepeništu je zatekla debelu Berthu koja je skidala prašinu sa nekog starog portreta i pjevušila neku pjesmu. Kada ih je primjetila, prestala je pjevati i digla nos, ali i tako je bila niža od njih za glavu. Trpezarija je već bila puna, a Marissa se već navikla na to da dolazi posljednja. Ona i Giselle su se smjestile u dnu stola, gdje su Kate i Janice vodile živ razgovor. „Kočijaš George je jedini muškarac na čitavom posjedu“, govorila je Janice. Kada ih je Marissa pozdravila, one se trgnuše i skrenuše temu na predavanje iz divinacija. Ostatak ručka je proveo u neobaveznom razgovoru koji se uglavnom vrtio oko školskih predavanja. Pošto su privele ručak kraju, počele su planirati ostatak dana. Kate i Janice su izrazile želju da upoznaju dvorište dvorca, i smijuljeći se izletiše napolje. Giselle je željela napisati pismo roditeljima, a Marissa se povukla u spavaonicu. Spavaonica je sada bila prazna, i Marissa se primače prozoru kroz koji je mogla da vidi gustu borovu šumu koja se sterala u daljini, a na čijem je samom početku bio smješten šator profesorice Hotchkis. Pogled joj se vratio bliže dvorcu gdje je spazila Kate i Janice kako zamiču iza zidina sjeverozapadne kule. Iznenada začu lupu vrata spavaonice, ali to je bila samo Giselle koja se vratila po pero koje je zaboravila. Kada je ponovo ostala sama, Marissa otvori udžbenik iz teorije magije i stade proučavati minijature osnivačica. Iz kofera je izvukla zlatni medaljon i počela ga upoređivati sa onim Griselde Austen. „To je definitivno taj“, reče šapatom. Ponovo je zamotala medaljon, a potom nastavila da čita lekciju iz teorije magije. Tu je nalazila još neke informacije o Eaglehill-u, čak se na jednom mjestu spominjao i medaljon, ali o njemu nije saznala ništa novo. Uskoro je zadrijemala i spustivši udžbenik na policu pored kreveta, zaspala. Probudilo ju je Kateino drmusanje i poziv da krenu na večeru. Marissa je nerado ustala, protrljala oči i ugledala rumenu Kate, pored koje je stajala Giselle. „Požuri na večeru, jer moramo stići na vrijeme na predavanje iz astronomije“, veselo će Kate, kojoj se očito žurilo jer je bila sva usplahirena i skakutala je kao gazela po spavaonici. Marissa procjedi da će doći za minut, te druge dvije djevojke izađoše iz prostorije. Večera je protekla u mirnoj atmosferi, ali je Kate primjetila da je za profesorskim stolom sjedilo svega pet vještica, među kojima je bila i Elladora Marchbanks. „Pitam se gdje su ostale profesorice“, iznese Kate svoje razmišljanje. „Prava je rijetkost vidjeti ih sve na okupu“, ubaci se Ellen Polkis, učenica druge godine. „Neke od njih dolaze objedovati u trpezariju samo u posebnim prilikama. Recimo, pravo je čudo vidjeti Estellu Hotchkis za ovim stolom, ili pak profesoricu crne magije, koja samo jedanput godišnje napušta svoj kabinet“, nastavi Ellen. Učenice prve godine su je gledale s nevjericom, i jedva su željele da upoznaju tu profesoricu. „A koja je ono profesorica“?, znatiželjno će Kate, pogledavši vješticu koja je sjedila na kraju stola. Plavokosa žena, kose skupljene u punđu na potiljku, kao da je primjetila da je neko posmatra, i pogledom preleti trpezariju. „To je Urania Borealis, profesorica astronomije. Ona je najmlađa od profesorica, ima nekih tridesetak godina. Ali nemojte da vas to zavara, poprilično je stroga i ne voli nerede na predavanjima“, opet će Ellen. Samo što je završila rečenicu, Urania Borealis ustade od stola i uputi se laganim korakom ka vratima trpezarije. Bila je to jako lijepa žena, crna plišana haljina koju je nosila, ocrtavala je njenu vitku liniju. Svoju svijetlu put naglašavala je jarkocrvenim karminom i dugim crvenim noktima, a zelene oči su nalikovale na one kao u Isabel. Njen izgled je daleko odudarao od izgleda drugih profesorica, kao da nisu bile iz istog vremena. „Gdje se drže časovi astronomije, pretpostavljam da je u jednoj od kula dvorca, zar ne? Zaboravila sam raspored, a ne mogu se sjetiti tačno o kojoj je riječ“, reče Kate, koja se uporno pokušavala sjetiti. „To je bar lako“, odgovori Ellen pripovjedačkim tonom. „Sjeveroistočna kula služi kao arhiva, jugozapadna kula je zatvorena zbog urušavanja, u jugoistočnu je ulaz zabranjen, što znači da nam preostaje samo kula koja se nalazi na sjeverozapadu.“ Djevojke je zaintrigirala jedna od informacija koju je Ellen upravo iznijela, pa je s toga Kate upita: „A zašto je u jugoistočnu kulu pristup zabranjen“? Ellen slegnu ramenima i doda: „Zaista ne znam. Učenice završne godine kažu da je i u doba kada su one došle u školu, kula bila zatvorena, tako da niko ne zna o čemu se zapravo radi. Neki su pokušali od profesorica dobiti odgovor na to pitanje, ali sve su uvijek odgovarale isto. Samo kažu da to nije naša briga, i nastave s predavanjem, tako da smo vremenom odustale od te ideje da saznamo o čemu se radi. Tek pokoja budalasta prvašica se usudi pokrenti tu temu“. Kate iznenada pocrveni, ali Marissa nije znala da li je to zbog toga što je i Kate bila jedna od tih prvašica koje su imale namjeru da pokrenu tu priču, ili zato što je u trpezariju upravo ušao George Watson. Janice i Kate mu mahnuše, ali on ih nije primjetio, već je zabrinutog lica prišao profesorici Marchbanks i nešto joj saopštio. Potom su oboje napustili trpezariju, šapćući nešto između sebe. Kate je izgledala utučeno kada su krenule na predavanje iz astronomije. Stubištem su se uspele do najvišeg sprata, a potom prošle kroz jedna vrata i ponovo nastavile penjanje, ali ovaj put zavojitim stubištem sjeverozapadne kule. Kada su se uspele na vrh našle su se u prostoriji koja je na prvi pogled bila uređena slično kao i učionica profesorice Marchbanks, osim što su police ove prostorije bile pretrpane modelima galaksije i raznim zvjezdanim kartama. Još jedna posebnost ove prostorije bio je jako visoki strop u obliku kupe, ali to je bilo i razumljivo s obzirom da su se nalazili u kuli. Skoro na samom vrhu stropa nalazila su se vrata do kojih su vodile zavojite stepenice koje su sezale uz zidove okrugle učionice. Profesorica je sjedila za svojim stolom koji je počivao u sredini učionice, a nasuprot njemu su bile razbacane učeničke klupe. Prvašice posjedaše u klupe, a potom započe predavanje profesorice Borealis. Tema časa su bile planete, te im je ona pokazivala razne slike i mape svake planete. Nakon što je završila sa teorijskim dijelom predavanja i smotala razne mape, te ih odložila na odgovarajuće police, profesorica je povela učenice u malim grupicama uz zavojito stubište do samog vrha koji je završavao vratima sa izlazom na balkon koji je bio izgrađen s vanjske strane krova i služio za astronomska promatranja. Profesorica im je objasnila kako da koriste teleskop, pa su s toga jedna po jedna razgledale nebo koje je na njihovu sreću bilo vedro i prepuno nebeskih tijela. Marissa je bila oduševljena pogledom kroz teleskop, i zadržala bi se tu još jako dugo da je profesorica nije opomenula, i rekla da i ostalim treba dati priliku da razgledaju nebo. Marissa blago porumeni i udaljivši se, stade pored Giselle. Isabel i njena prijateljica su je posmatrale i posprdno se smješkale. Pošto su sve osmotrile nebo, profesorica im reče: „Možete ići, jedino ako je neko zainteresovan da još jednom pogleda kroz teleskop, može ostati, ali samo kratko“. Samo su Marissa i još jedna djevojka izrazile želju da ostanu, dok su ostale kao munja pohitale niz zavojito stubište. Učenica koja je ostala sa Marissom prva priđe teleskopu i nakon što se zadrža neko vrijeme motreći nebo, pozdravi profesoricu i ode iz kule. Kada je Marissa pošla da još jednom osmotri planete, profesorica, koja je dotad bila zagledana u nebo, zamoli je da na trenutak odstupi jer je željela i sama nešto vidjeti. Marissa je gledala kako Urania Borealis prilazi teleskopu i nešto osmatra. „Čudno. Nisam ovo vidjela još od vremena kada sam ja bila učenica. Kakav niz...I merkur snažno sija“, razmišljala je profesorica naglas. Marissa je čekala da profesorica završi s poslom, ali kako se to nije desilo ni u naredne tri minute odluči da ju pripupita: „Profesorice, a šta bi trebalo značiti to što ste vidjeli“? Urania Borealis se trgnu, kao da je tek sad postala svjesna da je jedna učenica još uvijek tu. „Planete su formirale čudnovat niz, što se dešava veoma rijetko, već sam spomenula da sam ovo posljednji put vidjela za vrijeme mog školovanja ovdje. Ovakva pojava bi trebala označiti u skorijoj budućnosti neki veliki događaj, ili dolazak neke važne osobe“. „A šta se desilo prošli put kada se pojavio taj niz“?, zanimalo je Marissu. Profesorica je pogleda: „Interesantno, ali ništa se nije dogodilo, barem ne nešto očigledno. Ali to ne znači da neće ni sada, jer često se desi da posljedice tog događaja koji se možda odvio u tajnosti, vidimo tek godinama poslije. Preostaje nam da pratimo dalji tok kretanja nebeskih tijela i da budemo spremni na sve što bi se eventualno moglo desiti“. Obje su zašutile na nekoliko trenutaka, a potom je profesorica rekla Marissi da je već kasno i da bi trebala poći. Marissa je zamoli da pogleda tu pojavu, i ona joj to dozvoli. Planetarni niz je zaista bio neobičan i ostavljao je impresivan dojam, i Marissa nije sumnjala u njegovo značenje. Po profesoricinom nakašljavanju je shvatila da je vrijeme da pođe, pa pošto se izvinula zbog zadržavanja, djevojka napusti kulu. Dvorac je bio prilično pust, na hodniku nije bilo učenica, pa je zaključila da su već pošle na spavanje. Kada je stigla do svoje spavaonice, cimerke su već spavale, samo je još jedna svijeća dogorijevala, a vreli vosak se slijevao niz stalak željeznog svijećnjaka. Marissa se polako presvukla i umila nad umivaonikom, a potom ugasila ono što je ostalo od svijeće, i legla na počinak. U glavi su joj se motale misli o odabranoj, i spektakularna pojava na nebeskom svodu. Neko vrijeme je uzbuđeno razmišljala o tome, a potom ju je umor savladao i konačno je usnila. Prostorija je bila mračna, samo je blagi talas mjesečine obasjavao postelje djevojaka koje su disale ravnomjerno, kao jedna. Nisu ni sumnjale da se u dvorcu upravo odigrava nešto važno, nešto što bi moglo promjeniti život svake od njih.