petak, 15. kolovoza 2008.

Poglavlje V

PLAVA ESENCIJA

Sutradan je prvo predavanje bilo odgođeno jer se Elladora Marchbanks nije pojavila. Prijepodne su djevojke provele šetajući se livadama u okolici dvorca, a potom se zaputiše u pravcu kućica koje su nalikovale na staklenike, gdje su se održavala predavanja iz trava i napitaka. Tu ih je dočekala bljedunjava mršava vještica sa crnim klobukom na glavi ispod kojeg su kao sjeno štrčile njene sijede raščupane kose. Predstavila se kao Hortensia Amarylis i im je držala predavanje o svom radnom stažu u Eaglehill-u . Tek kada je shvatila da detalji njene biografije drugima nisu zanimljivi, prešla je na temu današnjeg časa.
„Ovaj predmet se sastoji iz dva dijela-trava i napitaka. Da bi mogli spraviti neki napitak potrebne su nam trave. Naravno, napici sadrže i druge sastojke, ali ne postoji ni jedan koji u sebi ne sadrži barem jednu biljku. Znači trave su osnova za spravljenje napitaka, što ćete vidjeti već danas. Na ovom predavanju bi trebali spraviti „plavu esenciju“, veoma moćan napitak za omamljivanje. Upozoravam vas da se radi o veoma složenom napitku koji sadrži
preko trideset sastojaka, i biće pravo čudo ako se ijedna od vas uspije barem približiti konačnom rezultatu“.
„Ali zašto na prvom predavanju radimo tako složene stvari, zar ne bismo trebale početi s nečim jednostavnijim“?, upita Kate.
„Da, trebale bi, ali ja danas moram spraviti taj napitak i to je jedinstvena prilika da vam ga pokažem, jer bi ga inače pripremale tek na trećoj godini. Vama će ovo biti sjajna vježba da se upoznate sa sastojcima, jer ovaj napitak sadrži dosta različitih, neki od njih su jako rijetki, pa ću vas zamoliti da ih ne rasipate. Na mom stolu se nalaze skoro svi potrebni sastojci za ovaj napitak, a neke ćemo morati pribaviti. Na mom stolu nedostaju još četiri sastojka-različak, crni krin, kopriva i divlja hrizantema“.
Učenice su pozorno slušale, a profesorica pogleda Janice i nastavi:
„Gospođice, budite ljubazni pa iz onog kovčega u uglu uzmite nekoliko udžbenika za treću godinu, tu se nalaze slike biljaka koje tražimo“.
Janice priđe kovčegu i iz njega probra nekoliko debelih knjiga, i svakom stolu podijeli po jedan. Profesorica im reče da potraže plavu esenciju na trideset i četvrtoj stranici, što one i učiniše. Na stranicama koje su slijedile, bili su sadržani svi podaci o sastojcima ovog napitka, i pošto pronađoše objašnjenja vezana za tražene sastojke, profesorica ih uputi na livadu da ih uberu.
„Samo drage moje, postoji jedan nazovimo problem. Crni krin raste samo u šumi, pa su mi potrebne dvije dobrovoljke koje će ga potražiti“.
Za Kate je ovo zvučalo zanimljivo iskustvo, pa je nagovorila Janice da prihvate taj posao. Ostale djevojke nisu pokazivale interes za traženje crnog krina po šumi, pa s toga profesorica posla njih dvije. Marissa je uzela debelu knjigu sa klupe i uputila se na livadu skupa s ostalima, jedino su se Kate i Janice pošle u suprotnom smjeru.
„Ovo je fenomenalno, kao da imamo slobodan čas“, rekla je Janice dok su ona i Kate išle prema šumi. Prošle su pored šatora profesorice Hotckis, koja je držala predavanje učenicama treće godine.
U šumi su postale svjesne težine zadatka koji su dobile. Bilo je mračno, a otežavajuća okolnost je bila i ta što nisu detaljno pročitale uputstva vezana za crni krin, pa nisu znale ni gdje da ga traže. Zapravo su očekivale da će šuma biti puna krinova, ali na njihovo veliko razočarenje, od biljke nije bilo ni traga. U nadi da će pronaći barem jedan primjerak, zalazile su sve dublje u šumu, a da to nisu ni primjetile. Svoje nezahvalne situacije, postale su svjesne tek kada su odustale od potrage i odlučile da se vrate. Izgubile su orjentaciju, jer je oko njih svuda bila gusta borova šuma, i sva su im stabla izgledala jednako, a šumske staze nije bilo. Lutale su tako neko vrijeme, ali su napokon odustale i sjele. Mrak je polako obuzimao čitavu šumu, tek su još poneki svjetlosni zraci nalazili put do šumskog tla. Obje su bile zabrinute, i već su se pitale zašto niko ne dolazi po njih, ali znale su da niko nije primjetio u kom su smjeru otišle, a i da su znali, to im ne bi bilo od velike pomoći, jer su one zacijelo bile jako udaljene od mjesta sa kojeg su ušle u šumu. Nastojale su smireno procjeniti kojim su putem došle, i pratiti svoje vlastite tragove, ali već je bio mrak, a i šumsko tlo je bilo suho, pa nisu ostali nikakvi tragovi. Šumsku tišinu narušilo je zavijanje vukova. Kate i Janice su prestravljeno gledale oko sebe, iščekujući svakog trenutka da se krdo bijesnih vukova pojavi pred njima u potrazi za hranom. Na svoju veliku žalost, nisu dugo čekale jer se par gladnih vukova stvorilo pred njima. Djevojke su se ukočile od straha, mislile su da je već gotovo s njima, no tada Janice ugleda veliku granu koja je stjala pred njenim nogama i sagnu se polako da je dohvati. U tom trenutku jedan od vukova munjevitom brzinom poleti prema njoj i iskesivši svoje krvoločne zube ugrize je za podlakticu. Djevojka krinku a vuka pogodi vatrena baklja koja se stvori niotkud, tako da se on udalji zajedno sa ostatkom krda.
„Jeste li dobro“, upita zabrinuti glas koji je pripadao čovjeku na konju. Bio je to George Watson, koji odmah sjaha s konja i priđe Janice, koja je klečala na tlu i pritiskala zdravom rukom ranu koja je krvarila. George podera komad nogavice svojih pantalona i na brzinu joj zamota ranu, a potom reče da moraju hitno u dvorac jer bi se u suprotnom rana mogla inficirati. Pored njegovog konja, stajao je još jedan kojeg uzjaha Kate, a Janice se uz Georgeovu pomoć pope na njegovog konja. Kočijaš sjede iza Janice, jednom rukom je pridržavajući, a drugom držeći uzde konju. Jurili su munjevito prema dvorcu gdje odmah potražiše Milladonu Orland, vidaricu koja je radila u dvorcu. Pojavi se punašna žena u odori, nalikovala je na Berthu, ali je za razliku od nje imala blag i mjačinski izraz lica. Brzo je dohvatila bočice ispunjene čudnim tekućinama i počela njima čistiti Janiceinu ranu, a zatim je zavijati debelim zavojima. Kate je stajala pored gospodina Watsona, i zabrinuto posmatrala svoju drugaricu koja je jecala. U prostoriju uđe Elladora Marchbanks, praćena uzrujanom profesoricom Hotckis koja je naricala:
„Nesreća, znala sam da će se dogoditi nesreća. Kugla mi je rekla...“
„Smirite se, sva sreća pa ste nam na vrijeme javili svoju viziju, moglo je biti mnogo gore“, obrati joj se pofesorica Marchbanks. Estella Hotchkis je i dalje nešto mrmljala i naricala, kad se vrata prostorije ponovo otvoriše i uđe profesorica Hortensia Amarilis, a za njom i uzrujana Marissa.
„Kate, jesi li dobro“? pritrča ona sestri i zagrli je.
„Tako sam se zabrinula, mislila sam da ću poludjeti od brige. Što se desilo Janice“? upita, pošto vidje Janiceinu ruku omotanu zavojem.
„Ugrizao ju je vuk, sva sreća pa je naišao gospodin Watson, inače bismo obje bile mrtve“, Kate će.
„Hvala vam gospodine Watson, ne znam šta bih da sam ostala bez sestre“.
„Nemojte meni zahvaljivati, da nije bilo vizije profesorice Hotchkis, teško da bih ih pronašao. Ona je rekla da su u opasnosti“.
Estella Hotchkis se trže na spomen svog imena i pogleda ljude koji su stajali nasuprot nje, a potom promrmlja nešto i napusti vidaričinu sobu.
„Nisam vas smjela pustit same, ali nisam očekivala da ćete se izgubiti“, napokon prozbori i profesorica Amarylis.
„Vukova nema po danu, a i daleko su od staništa crnih krinova“, nastavi ona, brišući suzu koja je potekla niz njen obraz.
„To je naša greška“, reče Janice.
„Da smo pažljivije pročitale uputstvo vezano za crni krin, znale bi gdje da ga tražimo, a ovako smo lutale na pamet“, doda Kate, ne smjevši pogledati profesoricu u oči.
„Sve u svemu, danas ste naučile veoma važnu lekciju, i u budućnosti se očekuje da se ponašate zrelije, jer ovo nije šala“, napokon će Elladora Marchbanks, koja je željela okončati ovaj razgovor.
„Sada bismo trebali ostaviti gospođicu Parkins da se odmori“, pokaza ona na Janice.
Kate i Marissa se pozdravise sa prijateljicom, a potom zajedno sa Georgeom Watsonom i profesoricom Amarylis, napustiše prostoriju. Unutra su ostale samo Elladora Marchbanks i Milladona Orland, koja je njegovala Janice.
Kada su izašle iz bolničke sobe, vrijeme večere je već bilo prošlo, pa su se odmah uputile u spavaonicu.
„Toliko sam se zabrinula da nisam uopšte bila u stanju da pratim predavanja iz latinskog jezika i alhemije“, govorila je Marissa, dok su se penjale uz veliko stubište.
Pošto se priča u međuvremenu proširila po cijelom dvorcu, ostale učenice su željele saznati detalje tog događaja pa su cijelo vrijeme oblijetale oko Kateine spavaonice u nadi da će je sresti. Čim su je spazile, poletjele su prema njoj, obasipajući je desecima pitanja, ali ih je ubrzo rastjerala Debela Bertha koja je patrolirala hodnikom uvodeći red.
Sestre su ušle u svoju sobu, gdje ih je čekala zabrinuta Giselle. Put u njihovu spavaonicu, ubrzo je pronašla i Ellen Polkis koju su, kao i sve ostale zanimali detalji.
Kate im ispripovjeda današnji događaj, a tri djevojke su je pozorno slušale otvorenih usta, i čudile se kako su ove uopšte ostale žive.
„Mi smo imale poslijepodne blok čas divinacija“, reče Ellen.
„Učenice treće godine koje su imale predavanje prije nas, pričale su kako je profesorica Hotchkis čitav dan čudna i unezvjerena. To smo mogle primjetiti i same kad smo došle, a onda, pred kraj drugog časa, profesorica je uzela kuglu i počela se tresti i vikati da će se dogoditi nesreća. Potom je istrčala iz šatora, a mi smo zabezeknute gledale za njom. Pretpostavljam da je otišla prvo Elladori Marchbanks, jer mi je Emma Collins sa treće godine rekla da im je profesorica Hotchkis upala na predavanje iz teorije magije, a potom zajedno s profesoricom Marchbanks otrčala u nepoznatom smjeru. Poslije smo vidjele Georgea Watsona kako s dva konja juri prema šumi“.
Nakon što je Ellen dodala sve ove detalje, djevojke su mogle da shvate redoslijed događaja. Pretpostavile su da je Elladora Marchbanks obavjestila gospodina Watsona i da je on prema uputama Estelle Hotckis pronašao Kate i Janice.
Sutradan je Kate bila predmet opšteg interesovanja, svi su joj prilazili s raznim pitanjima, tako da je tokom čitavog dana nastojala izbjegavati sve što se kreće. Čak je pokazivala natprosječno interesovanje za predavanje iz numerologije. Profesorica Brunhilda Stevenson im je davala uvodne napomene:
„Sve su prilike da numerologija datira jos iz prastarih vremena, iz kultura koje su egzistirale na tlu današnjeg Bliskog i Srednjeg istoka, a njeni korijeni direktno su vezani za hebrejski mistični sistem poznat pod imenom "kabala" - prva tehnika "broj-u-tvom-imenu", koja se razvila u zapadnom svijetu. Naravno, neću vas sada opterećavati podacima kako je došlo do prvih numeričkih tablica, ali je neophodno pomenuti da su u svijetu danas priznate numeričke vrijednosti koje su izvedene iz međusobnih kombinacija engleskog, hebrejskog i grčkog alfabeta“.
U nastavku predavanja profesorica im je predstavila tabelu numeroloških vrijednosti, gdje su precizno određene vrijednosti svakog pojedinog slova.
„Potrebno je takođe da znate da se numeričke vrijednosti od 10 i više, osim dva izuzetka, a o njima ćemo kasnije, uvijek reduciraju samo na jednocifren broj-na brojeve od 1 do 9. Na primjer, neko ime daje zbir 168. Zbrojivši njegove cifre dobijati novi broj, ovako- 168=1+6+8=15. Ipak, i 15 je broj sa dvije cifre, te i njega treba uprostiti i to na slijedeći način- 15=1+5=6. Dakle, kada određeno ime daje zbir 168, ono ima numerička svojstva broj-šest“.
Nakon što je završila predavanje, profesorica im reče da za zadaću svaka od njih izračuna numerološku vrijednost svoga imena. Pokupile su udžbenike koje su dobile na korištenje, a potom krenule na sljedeće predavanje.
„Izgleda da te numerologija jako zanima, pozorno si pratila svaku riječ“, reče Marissa svojoj sestri. Kate je pogleda i složi facu:
„Ne zanima mene numerologija, nego su mi dosadila stalna salijetanja s glupim pitanjima, pa sam se pravila da me predavanje užasno zanima“. Marissa je prekorno pogleda, ali nije mogla odoljeti a da se ne nasmije. Sljedeće predavanje koje je stajalo u rasporedu bile su Rune. Imale su sreću što je učionica bila na istom spratu kao i ona iz numerologije, pa su uspješno izbjegle dvije drugašice koje su željele saznati više o jučerašnjem događaju. U učionici runa dočekala ih je Olivia Crunchberg, predmetna profesorica. Bila je to visoka, mršva žena sijede kose, koju je vezala u punđu na potiljku. Zamolila je učenice da se smjeste, a potom počela da daje uvodne napomene o runama:
„Rune su izvorno pismo korišteno u Sjevernoj Evropi. Pismo datira još od 2. vijeka naše ere i trajalo je kroz cijeli Srednji vijek. Rune kao pismo koje se uglavnom sastoji od ravnih linija, osmišljene su za urezivanje u tvrde površine kao u drvo, kamen, metal, kost. Nađene su urezane na nadgrobnim pločama, mačevima, urnama, štitovima i draguljima te objektima u kućnoj upotrebi poput kutija, na okvirima vrata...Od početka, Rune su preuzele ritualnu funkciju, korištene za proricanja, divinaciju u kojima se prizivaju više sile koje mogu utjecati na živote i sreću ljudi. Vještina runskih majstora doticala je svaki aspekt života, od sakralnih do najpraktičnih dijelova. Postojale su rune i čarolije koje su uticale na vrijeme, plime, žetvu, ljubav, zdravlje, plodnost, rađanje i smrt. Rune su se urezivale na amajlije, krigle, koplja, kolibe i brodove. U runskim divinacijama su se koristile grančice i kamenja jer su, kao prirodni objekti, utjelovljavali drevne moći. Runski simboli su urezivani u dijelove drveta, utisnuti u metal ili urezani u kožu koja je bila umakana u ljudsku krv , čime se smatralo da se pojačava potencija čarolije.Najčešće su bile na glatkoj površini kamenčića s nacrtanim simbolima na jednoj strani.Runski majstori s posjedovali kožne vrećice u kojima su bili ti kamenčići, na svakom po jedna runa. Protresli bi vrećicu i pobacali ih po podu. One rune koje su pale sa simbolima okrenutima prema gore su tada interpretirane. Rune su ultimatno magično oruđe za rituale s nordijskim božanstvima.Svaki runski simbol u sebi sadrži elementarnu silu koja korespondira sa značajkama boga ili nekom prirodnom moći. Svaka runa je ujedno i slovo kao i nosilac prirodne potencije.Rune su nasljednici šamanskih simbola moći, čiji korijeni sežu duboko u prošlost prije početka samog pisma“.
Marissa, koja je imala sklonost ka divinacijama, pažljivo je slušala predavanje iz Runa, dok je Kate zijevala, sakrivši se iza velike debele knjige pod naslovom „Osnovne upute za korištenje runa“. 'I ovo su kao osnovne upute', mislila je Kate, posmatrajući debelu knjigu. 'Kako bi tek trebale izgledati rune za napredne'.
Kate se trgla kada ju je Marissa munula laktom u rebra. Prvo je pogledala u nju, a potom u profesoricu koja je očito očekivala neki odgovor od nje.
„Molim“? reče bojažljivo Kate.
„Izgleda djevojko da nisi pratila predavanje, i nije mi jasno kako misliš nešto naučiti ako tako nastaviš. Ima li neko da zna odgovor na pitanje“? reče profesorica i ošinu Kate strogim pogledom. Isabel podiže ruku i nakon što joj profesorica odobri, ona progovori:
„Lingvistički gledano, riječ «runa» ima konotaciju misterije. Sama riječ se vjeruje da dolazi od Indo-evropskog korijena ru, što znači «misteriozna ili tajna stvar». Svaka oznaka koju zovemo runa je riznica znanja i značenja, ali toj se mudrosti može pristupiti samo marljivim učenjem runske vještine u svim njenim aspektima“.
Olivia Crunchberg pogleda Kate opet i reče:
„Jeste li čuli što je rekla vaša kolegica? Mudrosti runa se može pristupiti samo učenjem runske vještine u svim njenim aspektima, a sudeći po vašem nemarnom ponašanju, Vi ćete ostati uskraćeni za to znanje“. Kate promrmlja za sebe:
„Baš me briga što ću ostati uskraćena“. Oglasilo se zvono Debele Berthe i učenice počevše spremati knjige i pergament.
„Za zadaću napišite sastav o runama, a vi gospođice za kaznu treba da napišete i sastav o vezi boga Odina sa runama“. Kate prezrivo pogleda profesoricu i krenu ka izlazu. Isabel, i njena prijateljica Ilaria Perkins su išle iza Kate i zadovoljno se smijuljile. Marissa je šutke koračala pored Kate i nije joj željela reći ništa jer zna da bi je tako samo još više uzrujala. Kate nije mogla da podnese pakosni smijeh Isabele, te je samo čekala kad će joj ova nešto dobaciti. Nije čekala dugo, jer je Isabel odmah progovorila:
„Olsenice, izgleda da si preglupa da bi mogla učiti rune, zašto se jednostavno ne ispišeš iz škole i odeš pomoći Watsonu u konjušnici“?
Činilo se da je Isabel ovime prevršila mjeru, jer se Kate naglo okrenula i udarila ju šamarom. Isabel je posrnula, ali se odmah sabrala i odlučila vratiti Kate istom mjerom. Ovaj incident bi poprimio još veće razmjere da se nije pojavila Elladora Marchbanks.
„Dosta“! uzviknula je. Obruč učenica koji se okupio oko njih dvije polako se rastavljao, i za trenutak je pred njima stajala profesorica Marchbanks.
„Sramota. Pođite za mnom obje“.
„Ali profesorice...“, pokuša se izvući Isabela, a Ilaria Perkins bi joj pritekla u pomoć da je Elladora Marchbanks nije prekinula rekavši:
„Ni riječi, krenite u moju kancelariju“.
Kate i Isabel se pogledaše s dubokom mržnjom i gnušanjem, ali bez riječi pođoše za profesoricom Marchbanks koja je bila vidno ljuta. Nije im se obratila sve dok nisu stigle u njenu kancelariju. Sjela je u svoj visoki naslonjač, a one su ostale stajati preko puta nje.
„Ovakvo ponašanje nisam još doživjela u svojoj karijeri. Dovedem vas u školu da bi ste učile i postale obrazovane i moćne, a vi se tučete. Nemam riječi, strašno sam razočarana. Šta bi vaša baka rekla da ovo čuje gospođice Olsen. I ona bi bila jako žalosna, treba da se sramite“.
Kate je ovo slušala pognute glave i strašno se kajala zbog svog postupka.
„A od vas Isabel ovo nisam ni najmanje očekivala. Vi ste iz ugledne i obrazovane porodice, očekivala sam ljepše manire od vas“.
Isabel je bila gnjevna i jedva je čekala priliku da se osveti kate, zato što je zahvaljujući njoj izgubila poštovanje koje je zahvaljujući svom ugledu, uživala kod profesorice Marchbanks.
„Danas ostajete bez večere jer ste u kazni“.
Kate pomisli da su dobro prošle, ali tu nije bio kraj.
„Za kaznu ćete čistiti prašinu sa knjiga u biblioteci. Počinjete u sedam, i radićete sve do ponoći. Da ne bi bilo zabušavanja, Bertha će motriti na vas“.
Kate je pao mrak na oči na spomen Debele Berthe. Znala je da će ova koristiti priliku da se iživljava nad njima.
„Sada možete ići“, reče im grubo profesorica.
Djevojke promrmljaše izvinjenje i napustiše kancelariju. Čim su izašle, Isabel poče s prijetnjama na Katein račun ali ova ju je nastojala ignorisati, i zaputila se u suprotnom smjeru. Ispričala je Marissi i Giselle šta se desilo, a Ellen je uspjela isposlovati u trpezariji jedan obrok i dala ga Kate da ga pojede prije odlaska. Kate joj se srdačno zahvalila i na brzinu pojela obrok, iščekujući sedam sati. Kada je napokon na satu bilo deset do sedam, pozdravila se s prijateljicama i sumornog raspoloženja uputila prema prizemlju. Na stubištu je srela Isabel, koja je okrenula glavu od nje, ali Kate to nije smetalo, mislila je da je bolje ako manje budu pričale. U dnu stepeništa ih je čekala berta sa dvije četke od perja i limenim kantama napunjenim vodom. Kada su djevojke pogledale zbunjeno u kante, Bertha se zlobno nasmješi i reče svojim dubokim glasom:
„Kad već idemo u biblioteku, zašto ne bismo iskoristile priliku i da operemo pod“?
Isabel je pogleda kao da je htjela reći da ona ni u kom slučaju neće prati pod sa Debelom Berthom, a Kate je znala da je Bertha jedina koja večeras neće ništa raditi.

0 komentari: