Poglavlje VIII

VRISAK SA JUGOISTOČNE KULE
Osvanuo je prvi vikend u Eaglehill-u, pa su djevojke iskoristile to jutro da se bolje naspavaju. Ipak, subota je donijela sa sobom i silne domaće zadaće koje je do kraja vikenda trebalo napisati. Nakon obilnog doručka u trpezariji, učenice prve godine su uzele svoje udžbenike i pošle u biblioteku koja je bila perfektno mjesto za učenje, zahvaljujući velikim stolovima i dodatnoj literaturi. „O Bože koje silne zadaće“, kukala je Kate dok je prebirala po udžbenicima. „Sastav iz teorije magije o nastanku magije, proročanstvo iz divinacija, zatim numerologija, rune, latinski, trave i napici...Zbilja ću da poludim do ponedjeljka“, žalila se Kate Marissi, koja također nije bila oduševljena količinom domaćih zadataka, ali je radila šutke. „Predlažem ti da počneš s runama, inače bi se moglo desiti da ih opet zaboraviš“, savjetovala ju je Marissa. „U pravu si, bolje je da to odmah riješim, a poslije se mogu odmarati“, rekla je Kate i uzela priručnik za rune. Listala je knjigu, tražeći nešto o bogu Odinu. „Evo ga, Odin. Konačno sam te našla“. Kate je usklinula a zatim poče čitati na glas: „Prema legendi, Odin je otkrio rune preko mukotropne samospoznaje. Odin se ranio sa svojim moćnim kopljem Gungnirom i obješen za noge, visio je devet dana i devet noći sa Yggdrasila, drveta svijeta, i gledao je u ponore Niflheima razmišljajući o misteriji runa. Njegova žrtva je bila danak za pridobivanje te teško stečene spoznaje. Sa svojom patnjom, Odin je pridobio znanje o misteriji runa, a s tom mudrosti je zadobio moć nad svime. Odinova patnja je zaključena bljeskom u uvid kojimu je dopustio da otpusti puni potencijal runa za ljudsku upotrebu“. Kada je pročitala odlomak, uzela je pero i počela bilježiti rečenice na pergament. Marissa je za to vrijeme sastavljala proročanstvo na osnovu simbola koje je prošli čas pronašla u Giselleinoj šoljici. Nešto dalje od njih, Susannah Combs je listala debeli rječnik latinskog jezika, pokušavajući pronaći značenje nekih izraza. „Evo ga, proročanstvo je gotovo, sad se mogu baciti na numerologiju“, sretno će Marissa i poče računati svoje sudbinske brojeve. Kate je naškrabala sastave iz runa i bijele magije, a potom predloži Marissi: „Ti bi trebala otići do Olivie Crunchberg i zatražiti 'Misterije Eaglehill-a' kao dodatnu literaturu za domaći. Mislim da tebi ne bi trebala odbiti tu molbu“. Marissa ostavi numerologiju i uputi se prema udaljenoj katedri za kojom je sjedila profesorica Cruncberg koja je mijenjala odsutnu Lady Nurce. Marissa je zamoli da uzme željenu knjigu kao dodatnu literaturu, ali profesorica je odbi s izgovorom da ta knjiga ne predstavlja adekvatno štivo za učenice prve godine, i da joj u 'Teoriji magije' sve piše. „Vještica“! odsječe Kate, kada joj je sestra priopćila profesoricin odgovor. „Nema veze, smisliću ja već način da se dokopam te knjige. Nije se rodila još ta Crunchbergova koja bi mene spriječila da dobijem ono što želim“, nastavila je Kate da gunđa. Marissa je ponovno uzela numerologiju i nastavila s računanjem. Kate je bila toliko nervozna da je odustala od pisanja zadaće i sjedila rešetajući pogledom Oliviu Crunchberg koja je za svojom katedrom nešto čitala. Uskoro im se pridružila Giselle noseći knjigu 'Ljekovite trave i njihova magična upotreba', koju je spustila na sto, a zatim počela pisati sastav. Par mjesta dalje, Susannah se i dalje mučila s latinskim jezikom. Na drugom kraju biblioteke sjedile su učenice četvrte godine, među kojima i Rebacca Wildes, pored koje se nalazila čitava hrpa debelih knjižurtina. „Zdravo cure, vidim ubijate se od učenja“. Prišla im je razigrana Ellen Polkis, pored koje je stajala njena prijateljica Lana Fellix. „I ti bi trebala uzeti nešto da učiš“, prigovarala joj je Kate. „Zašto da učim, kada je dan ovako lijep. Treba iskoristiti posljednje dane ljeta, jer kad jesen dođe, neću željeti van iz dvorca“, reče Ellen. Ona i Lana se udaljiše, a Kate uzdahnu i ponovo uze zadaću iz bijele magije. Giselle je listala enciklopediju magičnih trava tražeći jarebiku. „Jarebika se vješa na ulaze kuća da je zaštiti od vještica i demona i treba je nositi kao ogrlicu radi zaštite od uroka“, dobaci joj Kate, koja je voljela trave i napitke, i znala je dosta o njima još od djetinjstva, iako joj je baka branila da se bavi napicima. „Hvala, u ovom čudu ne bih je našla do sutra“, odvrati Giselle. 'Šta baka radi sada', razmišljala je Kate. Marissa je privodila kraju svoje zadaće, pa je polako sakupljala knjige. I Kate je bila umorna, pa su odloživši udžbenike u spavaonicu, otišle na ručak u trpezariju. Za profesorskim stolom je vladalo rasulo, jer su objedu prisustvovale svega četiri profesorice. Nakon ručka su jednoglasno odspavale jedan sat, a potom posjetile Janice. „U ponedjeljak ću na nastavu“, veselila se ona. „Kako ti je ruka“? upita je Giselle. „Dobro, malo me još boli, ali navikla sam se. Mogu je slobodno pomjerati, osjetim tek manju bol. Imala sam sreće što je gospodin Watson naišao, inače bih ostala ne samo bez ruke, već i bez glave“. „Imam prijedlog“, reče Kate. „Mogle bismo nagovoriti Milladonu Orland da te pusti da prošetamo malo oko dvorca. Čist zrak bi ti godio, a također i promjena sredine. Zacijelo je teško skoro čitavu sedmicu provesti zatvoren u ovoj sobi“. Baš u tom momentu je naišla Milladona Orland, i djevojke je zasuše molbama. Iako je isprva oklijevala, morala je popustiti pod pritiskom četiri tvrdoglavice. „Kako je divno napolju, sve odiše svježinom“, divila se Janice, koja je držala Kate pod ruku, dok su iza njih su šetale Marissa i Giselle. Dvorište Eaglehill-a je bilo prepuno raspričanih učenica. U daljini su se šetale Susannah Combs i njena cimerica Linda Twice, ali Isabele i Ilarie nigdje nije bilo. Oko šatora se vrtila nervozna profesorica Hotchkis kojoj je ova buka smetala. „Kako da razbistrim treće oko u ovom metežu“, mrmljala je. „Voljela bih da odemo do gospodina Watsona“, reče vragolasto Janice. „Pomisliću da ti se sviđa, iako je duplo stariji od tebe“, bocnu je Giselle. Janice pocrveni, i stade mucati: “Ne, kako to možeš pomisliti. Samo sam se željela zahvaliti što me je spasio“. „Zar ti nije dolazio u posjetu“? upita je Marissa. „Ne, nije“, tužno će Janice. Ispred konjušnice je stajao George Watson, odmarajući se od posla. Veselo ih pozdravi kada su prišle i upita Janice za zdravlje. „Kao da je vas briga, niste me čak ni posjetili“, reče mu ona s mješavinom tuge i koketerije. „Dolazio sam ja, ali svaki put mi je Milladona Orland rekla da spavate“. „Samo sam se pretvarala, jer mi je stalno mijenjala zavoje“, reče Janice i opet pocrveni. „Vi ste baš neozbiljna djevojka“, nasmija se George. „Mogle biste popiti čaj kod mene, ako želite“, ponudi ih. „Ne, hvala. Imamo...“ zausti Giselle, ali osjeti udarac u rebro. Ovaj udarac je došao od Kate, koja ju je značajno pogledala. „Zapravo, i mogle bismo“, reče slatko Kate. „Nadam se da pravite dobar čaj, jer ipak ste vi neoženjen čovjek“, nastavi ona ispitivačkim tonom. „Neoženjen“? nasmija se gospodin Watson. „Prije bih rekao udovac“, doda nešto tužnijim tonom. Djevojke ga pogledaše saosjećajno, a potom skrenuše na drugu temu, koja ih je ponovno vratila na prethodnu. „Od kada radite u Eaglehill-u“? upita Marissa, dok im je gospodin Watson sipao čaj. „Pa, radim ovdje otkako mi je žena umrla, znači već osam godina“. „A kako je umrla“? upita Giselle. „Bila je teško bolesna. Razbolila se ubrzo pošto smo se vjenčali, brak nam je jedva potrajao godinu dana“. „Žao nam je“, saosjećajno će Marissa. „A niste nam rekli kako ste došli ovdje“, doda Janice. „Elladora Marcbanks me je angažovala u obavljanju nekih važnih poslova za školu. Znate Eaglehill se mora odnekud i finansirati, a u Londonu se nalaze poslovi koji nam to i omogućavaju. Pošto je Elladora Marcbanks stalno vezana za školu, treba joj je neko ko će upravljati njenim poslovima, a ja sam očito bio pravi čovjek za to“. „Mora da ste na neki poseban način, zaslužili njeno povjerenje“, reče Marissa. „Da, može se i tako reći“, doda on. „Možda ću biti nepristojna, ali zanima me kako to da se niste ponovo oženili“, pitala je Kate. „Poslije jednog razočarenja, čovjeku je teško da se ponovo vrati na isti put“, reče gospodin Watson. Djevojke su sjedile dugo, i ispijale čaj, slušajući pripovijest Georgea Watsona. „Već je kasno, mislim da bi trebale poći u dvorac“, reče Marissa. „Da, već je mrak“, nadovezala se Giselle. Izašle su iz kolibe, a gospodin Watson je stajao na vratima i gledao ih kako se kreću prema dvorcu. Nisu prešle ni deset metara, kad začuše zaglušujući krik koji je parao noćnu tišinu. Vrištanje se nastavilo, čuli su ženski glas i riječi zapomaganja, a činilo se da krik dolazi sa zabranjene kule. George Watson protrča munjevitom brzinom pored ustrašenih djevojaka i nestade iza ulaznih vrata dvorca. Kroz minutu vrištanje prestade, a tišina ponovo obuze krajolik. Četiri prilike su zabezeknuto stajale na travnjaku ne progovarajući ni riječi. Najzad se Kate trgnu: „Što je ovo moglo biti“? Njene cimerke su je samo gledale, ali se činilo da su izgubile moć govora. Uputile su se u dvorac, ne bi li saznale o čemu se radi. U predvorju su srele uzrujanu Elladoru Marchbanks, kojoj su društvo pravili George Watson i Debela Bertha. Ona ih je samo strogo pogledala i produžila zajedno s pratnjom u svoj kabinet. „Moram se vratiti u bolničko krilo. Milladona Orland je zacijelo zabrinuta za mene“, reče Janice i napusti ih. Ostale odoše u svoju spavaonicu da se presvuku, a potom siđoše u trpezariju. Iz kabineta Elladore Marcbanks se čuo razgovor. „Idite vas dvije, ja ću odmah doći“, reče Kate svojim cimerkama. Pošto se ove dvije udaljiše, ona otrča do kabineta profesorice Marchbanks i stade osluškivati raspravu. Prvo što je začula, bio je glas direktorice: „Kako se ovo desilo? Rekli ste mi da će efekat trajati barem tri dana, a već prvo veče je popustio“. „Nisam sigurna zašto se to desilo, vjerovatno je zaliha crnog krina zastarjela. Nisam imala priliku da uberem svježe, jer već im prolazi vrijeme cvjetanja“, odvrati drugi glas. Kate nije bila sigurna kome pripada ovaj drugi glas, ali se ponovo začula Elladora Marchbanks: „Još večeras ćete nabaviti nove zalihe. Gospodin Watson će vam praviti društvo. Vi, profesorice dobro znate koliko nam je taj napitak bitan. Kako mislite da je kontrolišemo ako ne napravimo nove zalihe“? Uslijedila je tišina, nakon koje je Kate odlučila da se povuče jer je začula nečije korake sa stepeništa. Odmakla se od vrata i krenula ka trpezariji, pogledavši u priliku koja je u tom momentu silazila niz veliko stepenište. Bila je to Isabel, koja ju je mrko gledala. Kate se pridružila prijateljicama za stolom, a potom u kratkim crtama ispričala Marissi i Giselle šta je načula. Marissa ju je prijekorno pogledala, ali je ipak bila zainteresovana za te informacije. „Kako ne znaš s kime je razgovarala“, upitala ju je sestra. „Glas mi je poznat, ali se ne mogu sjetiti“, doda Kate. U trpezariju je ušla Elladora Marchbanks vidno neraspoložena. Sada su za stolom bila upražnjena tri mjesta, od kojih su dva pripadala profesorici Estelli Hotchkis i profesorici Scylli Black, predavačici crne magije. Kate je znala da one nikada ne objeduju za ovim stolom, pa je znatiželjno prešla pogledom sve vještice i najednom uskliknula: „Hortensia Amarylis“! Marissa i Giselle su je zbunjeno pogledale, a čak se i Ellen Polkis okrenula da vidi o čemu je riječ. „Ona je bila u kabinetu skupa s profesoricom Marcbanks i Watsonom“, reče im Kate tiho da ostali ne čuju. „Pa, da. Sada se sve uklapa, spominjala si crni krin i neki napitak“, doda Giselle. „Amarylisova i Watson su večeras otišli po crni krin, pitam se zašto im je toliko potreban“?, pitala se Marissa. „Pa vjerovatno za neki napitak, možda za plavu esenciju“, reče Kate. „Možda, ali ne mora značiti. Crni krin se koristi u različitim napicima“, zaključi Giselle. „To jeste, ali barem znamo da im je prijeko potreban taj napitak. Pitam se zašto“? zbunjeno će Marissa. Nakon objeda, profesorica Marchbanks ustade i zamoli za tišinu: „Zamoliću trenutak pažnje. Mnogi se vjerovatno pitaju odakle potiče onaj vrisak koji ste mogle čuti večeras“. Znatiželjne glave su bile okrenute prema njoj i čulo se tiho došaptavanje. „Jedna od naših spremačica je imala nezgodu prilikom čišćenja jugoistočne kule. Jedan je kamen popustio, i pao na nju. No, ne brinite se, Milladona Orland se pobrinula za nju, i uskoro će biti kao nova. Sada možete poći na spavanje“. „Što kažete na ovo“? pitala je Kate. „Moguće je da je to u pitanju. Vjerovatno im je bio potreban neki napitak za tu vrstu ozljeda, ali ga nisu imali“, zaključi Giselle. „Ma, mora da je to u pitanju, šta bi se drugo moglo desiti“, reče veselo Marissa, u nastojanju da ih razvedri. Uputile su se u spavaonicu gdje su nakon kratke diskusije sve tri zaspale. Sutradan je Marissa napisala pismo baki i zamolila gospodina Watsona da ga pošalje. On je to jutro izgledao prilično neraspoložen i neispavan, ali je svakako pristao da joj učini tu uslugu. Kate je iskoristila jutro da posjeti Janice, ali joj Milladona Orland to nije dozvolila, pa se s toga uputila u biblioteku kako bi dovršila preostale zadaće. Računala je svoj ključni broj iz neumerologije, kada joj se pridružila Marissa. „Predala sam pismo gospodinu Watsonu da ga pošalje baki“, reče ona, a zatim doda: „Žao mi ga je, sav je ispijen. Mora da previše radi“. „Ko“? upita je Kate. „Gospodin Watson, o njemu ti pričam. Nego, kako je bilo kod Janice“? „Orlandova me nije htjela pustiti unutra“, reče Kate i vrati se knjizi iz numerologije. Marissa je uzela svoje proročanstvo i stade ga čitati u sebi, tražeći eventualne greške. Pridružila im se i Susannah Combs, koja je kukala na obimnu zadaću iz latinskog. „Mučim se od jučer s ovim glupostima“, govorila je tmurno. „Latinski je važan predmet. Veliki broj magijskih spisa je na latinskom i pomiri se s tim da ti je on jedan od bitnijih predmeta“, blago će Marissa. „Mislim da je na svim godinama latinski obavezan, uz teoriju magije“, dodala je. Susannah ovo nije utješilo, naprotiv, njena mrzovolja se još više povećala, pa je stalno uzdisala dok je listala ogromni rječnik. Pored njih je prošla Rebecca Wildes, noseći naramak debelih knjiga o bijeloj magiji. „Zdravo cure“, pozdravila ih je, a potom produžila do udaljenog dijela biblioteke, koji su obično zaposjedale učenice završne godine. „Blago njoj, ona će se mučiti s ovime samo još ovu sezonu“, reče Susannah. „Meni je ovdje baš lijepo, i gradivo mi uopšte nije naporno“, odgovori joj Marissa. „Škola bi bila savršena kada bi izbacili rune i Oliviu Crunchberg“, zaključi Kate. „I latinski“, nadovezala se Susannah. Nekoliko mjesta od njih sjedile su Isabel Rochester i Ilaria Perkins. U rukama su držale tamne, kožne knjige koje su služile kao udžbenik za crnu magiju. „Njima dvjema baš pristaje crna magija, prave su zlobnice“, reče Kate. „Da, prilično su opake“, tužno će Susannah. „Sigurno ti je teško dijeliti sobu s njima“, primjeti Marissa po njenom izrazu lica. „Da, jeste. Ali barem je Linda Twice, koja je s nama u sobi, koliko toliko prisebna. Ostatak dana je protekao mirno, bez nade da će se dogoditi nešto novo i uzbudljivo. U ponedjeljak im se na nastavi pridružila Janice, a i dobile su novi, izmjenjeni raspored, s tim što su predavanja za početni dan zadržala isti redoslijed. Prvi čas su imali teoriju magije. „Kao što sam naglasila prošli čas, ove godine ćemo se pozabaviti istorijatom magije. Onim isječkom o nastanku Eaglehill-a smo malo prekinuli redoslijed, a sada je vrijeme da nastavimo. Nakon uvodnog dijela u kome je bilo više riječi o korijenima magije i antici, sada prelazimo na period kada magija već zauzima bitno mjesto u našem društvu. Oni koji nisu imali dar magije, bojali su se jer su znali za njenu iznimnu moć. S toga se nastojalo da se ona iskorjeni i uništi, jer ti su pojedinci smatrali ukoliko oni ne mogu da se služe magijom, onda neće niko. U Evropi ozbiljni progoni počinju negdje krajem četrnaestog vijeka, mada neke slučajeve možemo naći i u devetom i desetom vijeku, da bi kulminirali krajem sedamnaestog i u osamnaestom. U početku je optužbe trebalo dokazivati jer bi u protivnom optužitelja mogla stići kazna jednaka onoj koja je bila namijenjena optuženome. No kasnije, s rastom moći inkvizicije, slučajevi se višestruko uvećavaju jer inkvizitori sada sami počinju skupljati dokaze, najčešće utemeljene samo na pričama i tračevima. Vještice su zatvarane pod različitim optužbama, zbog raznih vjerovanja, fanatizma i straha, ali bez sumnje i zbog zarade. Lovce na vještice plaćali su mještani želeći svoje mjesto osloboditi heretika, a plaćeni svjedoci koji bi svjedočili o krivnji optužene osobe ne samo da nisu bili rijetki, već su bili posve uobičajeni. S jednog aspekta možemo reći da su vremena progona vještica neka vrsta osvete za progone prvih hrišćana, koji su u vrijeme kada je hrišćanstvo bilo tek u začetku, bili lovljeni i pogubljivani kao heretici jednako kao i vještice nekoliko stoljeća kasnije. No, s vremenom, miroljubiva religija koja je propagirala ljubav i mir među ljudima, jer svi su ljudi braća, vrlo se brzo pretvorila u paranoičnu silu koja nije dozvoljavala niti ideju da postoji nešto drugo izvan nje. Svako drugo vjerovanje bilo je bezbožno i bogohulno, heretično, pa s toga zlo i nepodobno. S prvom pogubljenom vješticom, hrišćani su se približili svojim nekadašnjim progoniteljima i egzekutorima“. Djevojke su pažljivo slušale sve dok se nije oglasilo zvonce Debele Berthe, što je označilo kraj predavanja. „Nastavićemo idući čas“, reče Marchbanksova. Na času divinacija, profesorica Hotchkis je oduševljeno čitala Marissino proročanstvo. Kate i Janice su se brzo umorile od simbola iz šoljice, pa su iskoristile priliku da proćaskaju. Kate je ispričala svojoj drugarici ono što je čula u kabinetu profesorice Marchbanks, kao i ono obavještenje koje im je saopštila u trpezariji. „Zanimljivo, ali ja sam jučer odmah otišla u bolničko krilo, i tamo nije bilo nikakve spremačice. Milladona Orland mi je rekla da me čeka već sat vremena i da mi mora previti ranu. Do kraja večeri se niko nije pojavio“, reče Janice. Kate ju je zabezeknuto slušala i pitala se šta je istina. „Tek sutradan ujutro je navratila Elladora Marchbanks. Načula sam da želi razgovarati s Madam Orland o nečemu, ali su otišle u susjednu sobu“, nastavi Janice. „Nemoguće je onda da je neka služavka ozlijeđena. Morali bi je zbrinuti u bolničkom krilu, a čak i da je nisu zadržali, opet je bilo potrebno određeno vrijeme za pregled“, zaključila je Kate. „Mislim da ustvari niko nije ni ozlijeđen, barem što se posluge tiče. Ja sam u roku od deset minuta nakon onog vriska već bila u bolnici. A njima je bilo potrebno barem pet, da bi ranjenu osobu doveli do tamo“, nastavi Janice. „Elladora Marchbanks je lagala, tu se krije nešto drugo“, reče Kate. „Vas dvije zabušavate“, ciknu profesorica Hotchkis. Prišla im je i zgrabila Kateinu šoljicu sa talogom od čaja. Namršti se kad pogleda u nju: „Koban znak, jako koban“. Potom spusti šoljicu natrag i vrati se na svoje mjesto, rekavši im da mogu ići, iako sat još nije označio kraj časa. Marissa i Giselle su bile zbunjene novim informacijama koje su im priopštile druge dvije. Cijelo poslijepodne su razmišljale o tom problemu, a kad je večer napokon donijela tamu, uputile su se na predavanje iz astronomije. Zavojite stepenice su ih odvele do najviše tačke dvorca-astronomske kule. Za svojom katedrom je sjedila Urania Borealis, iščekujući dolazak učenica. „Nismo se vidjele čitavu sedmicu“, reče im ona. „Sada je vrijeme da nastavimo s planetama. S obzirom da uskoro počinjemo raditi sa planetarnim kartama, formiraćete dvije grupe. Jedna grupa će imati časove ponedjeljkom, a druga petkom. Manjak opreme i prostora u kuli zahtijeva ovakvu organizaciju, pa se nadam da to neće predstavljati problem“. Učenice su slušale dok je profesorica davala teoretske napomene vezane za današnje predavanje: „Pogled na noćno nebo otkriva različite objekte. Sjajem se najvise ističe Mjesec, poslije Sunca najsjajniji objekat na nebu. Tu su i planete čiji se položaji primjetno mijenjaju iz dana u dan, o čemu govori i njihovo ime koje na grčkom znači lutalice.Veoma je tačno i jednostavno orjentisati se na osnovu zvijezda . Sjevernjača se lako nalazi na nebu i njena visina nad horizontom daje približnu geografsku širinu mjesta na kome se nalazimo. Ispod Sjevernjače na horizontu nalazi se sjeverna tačka. Pošto Zemlja obilazi oko Sunca pa u toku godine mijenja svoj položaj u odnosu na njega i zvijezde, u razna godišnja doba se vide različita sazviježđa. Najlakše se uočavaju sazviježđa koja se nalaze u blizini Sjevernog nebeskog pola. Ta sazviježđa se prividno kreću po malim krugovima oko pola i zovu se cirkumpolarna sazviježđa. Ona nikada ne zalaze pa se mogu vidjeti svake noći u toku godine...“. Ostatak predavanja se bazirao na priči o planetama, nakon čega su se izmorene prvašice uputile niz zavojito stubište, pravo do svojih spavaonica. „Zaista sam ispala iz kolotečine“, žalila se izmorena Janice dok se pripremala za spavanje. „Ja mislim da ti nisi ni bila u kolotečini, jer si već drugi dan eskivirala“, zadirkivala ju je Kate. Svijeće su uskoro bile ugašene, a djevojke su zauzele udobne položaje u svojim krevetima, puštajući da im misli putuju miljama daleko.